Marketing
kontradiktorni znakovi
- revitalizirani post od 10.8.2010.
Gospoda Kaća je godinama imala kuju i kad je ta krepala toliko je plakala da se zarekla nikada više ne nabaviti drugog psa. Stanovala je u susjedstvu u kojem su bile obiteljske kuće s vrtovima, u slijepoj ulici sa slabim prometom, pa je to bilo carstvo pasa i mačaka. Psi su se još držali domova i dvorišta svojih gospodara, ali za mačke ograde nisu postojale. Kako gospođine Kaćine kuje više nije bilo, čopor mačaka bez vlasnika od tako dvadesetak njih proširio je svoj teritorij i na njezin vrt.
Gospođa Kaća kuha za više ukućana, a gotovo svakodnevno svrati i poneki gost, kadikad i više njih, pa uvijek treba pripremiti veću količinu jela, a svakodnevno nešto i ostane. Toga što ostane je premalo da bi sutradan bilo dovoljno, pa drugi dan mora kuhati iznova. Ono od jučer nitko neće jesti, a njoj žao baciti, pa je počela te ostatke ostavljati mačkama uz jedan ugao kuće. Mačke su ubrzo naučile kada ona obično dolazi i uskoro ju je počelo dočekivati njih desetak. Dapače, ako bi okasnila počele su je čekati i ispred ulaza u kuću, a uskoro – kako je bilo ljeto i nije zatvarala vrata – poneka se usudila usmucati u kuću i krenuti prema kuhinji.
Neke su mačke bile vrlo mlade, nedavni mačići, jedna slađa od druge. Bila je jedna siva, dvije-tri žučkaste i nekoliko crnih. Jedna od tih crnih, najmanja, najviše joj se smilila, pa je odlučila uzeti je u kuću. Nakon toga je prvo nahranila u kuhinji svoju crnu, a nakon nje i sve ostale koje nije puštala preko praga.
Jednoga je dana tako nahranila svoju mačku, a pola sat kasnije spazila je kako ponovo jede kao da nikada ranije nije jela. Ni petnaest minuta kasnije prizor se ponovio. Kad je u sat vremena mačka po četvrti put halapljivo uronila glavu u zdjelicu, gospođi Kaći je postalo sumnjivo. Prisjetila se da su kućna vrata otvorena, kuhinja nije daleko od ulaza, pa je otišla u sobu i našla svoju mačku kako spava sklupčana u fotelji. Po tome je prepoznala da je to njena i odmah istjerala onu drugu.
Ubrzo je njena mačka ojačala i sustigla sve druge, pa kad ju je jednog dana gospođa Kaća pustila u vrt i kad ju je htjela uvesti nazad, a tri su iste mačke pokušale istovremeno ući, našla se na muci – koja je njena? Pozorno je proučavala sve tri, a onda po njihovom držanju zaključila koja je ona koju je posvojila.
Da bi ubuduće izbjegla takve situacije, svojoj je mački nabavila bijelu ogrlicu protiv buha. No čim je mačka prvi put izašla vratila se bez nje. Kako je se uspjela riješiti, gdje se provlačila, zapela, kako se oslobodila, ostala je nepoznanica. Gospođa Kaća je razmišljala kako sad obilježiti mačku. Jedino što je našla u kući bila je crven-bijelo-plava ukrasna vrpca. Dok je vezala mački mašnu oko vrata na trenutak je zastala i pomislila nije li to neprilično, ali je odagnala nedoumicu prisjetivši se da je srpska zastava plavo-bijelo-crveno.
Tog popodneva se njezin susjed, gospodin Šoštarić, vratio kući unezvjeren.
- Znam da je nesreća ako ti crna mačka pređe preko puta, ali što ako ta crna mačka nosi oko vrata hrvatsku zastavu?!
Mučilo ga je što je jače: da li zastava poništava nesreću ili nesreća potencira zastavu?
Post je objavljen 12.08.2015. u 10:30 sati.