Kao školska gumica
meku olovku
briše me umor
još samo sam glumica
kad klimam glavom
na tvoje razvodnjene riječi,
na kraju dana
treba ti odano uho
da na mojoj dogorjeloj svijeći
razaznaš bitno i nebitno
pa obučeš spokojno ruho.
Dok pričaš
prijetvorno nakrenem glavu
ko radoznali pas
i smiješkom razumijevanje hinim
i pitam se tko je
i sa kojom svrhom
kombinirao nas...
Post je objavljen 09.08.2010. u 00:22 sati.