Marketing
Pitanje za vas, cijenjeni posjetitelji ovog bloga: kako doživljavate prolaznost, protok vremena, protok (vašeg) života, gomilanje godina, zbrajanje godova?
Sinoć sam legao u krevet kao 33-godišnjak, a jutros se probudio kao 34-godišnjak. Dan je savršen, lagana burica je raščistila nebo i pogled na more oduzima dah i dodaje smješak na lice. Idila. Primjetio sam jednu stvar, vezano uz nizanje vlastitih godina: godine su tek brojke, a brojke nisu život i uopće me ne zanimaju niti ovisim o njima. One idu svojim putem, ja svojim. Nisu ništa više od puke forme i mentalne vježbe pamćenja. No, ono što me puno više zanima to je bezvremenost. Živjeti izvan brojki, izvan formi, izvan obrazaca. Jednostavo Živjeti, biti, ovdje, potpuno. Ne znam za veće postignuće od toga. I ne pretjerujem kada to kažem. Ne znam za veće postignuće.
U kojim god godinama da se nalazite, veća činjenica od brojke vaših godina je činjenica da se nalazite, upravo sada, u centru svog života. Uzde su u vašim rukama i možete s njima što hoćete. Možete, bili mlađi ili stariji, biti vrlo mirni u sebi. A taj mir pokazat će vam tko ste ispod svih naslaga koje su se godinama naslagivale oko vaše biti. Bit je i dalje tu, ona ne ovisi o vremenu. Svijest ne zna za godine. Radost također.
| Bob Dylan - Up to Me .mp3 | ||
 | ||
 | Found at bee mp3 search engine |  |
If I'd thought about it I never would've done it
I guess I would've let it slide
If I'd lived my life by what others were thinkin'
the heart inside me would've died.
I was just too stubborn
to ever be governed by enforced insanity
Someone had to reach for the risin' star
I guess it was up to me.
cijeli tekst (pardon, tekstčina) je ovdje
Post je objavljen 08.08.2010. u 10:36 sati.