Nedjelja, dan kada bih mogao "odraditi" zaostatke od ovog tjedna. Cijeli tjedan je kišovito vrijeme i zbog toga nisam napravio niti jedan biciklistički trening, a upravo biciklistički dio mi se sada čini kao kritičan dio.
Loše vrijeme, u ovom slučaju kišica i vjetar, odlučujem pretvoriti u svoju prednost. Oblačno vrijeme i vjetar obično odvraćaju ljude od plaže, pa sam odlučio otići na Stadionbad na plivanje. Mutne vode Dunava mi trenutno nisu privlačne. Dolazim na bazen. Dvije žene, dva muškarca i spasiteljica. Odlično! Odlični uvjeti, traka za plivanje je samo moja. Koristim priliku za testiranje opreme. Oblačim majicu i plivam par stotina metara. Majica mi je malo prevelika i to se osjeti u vodi. Kasnije oblačim drugu majicu, koja mi je pripijena i koja se u vodi ponaša potpuno dobro. Danas ne plivam u kupaćim gaćama, nego u biciklističkim. Zanima me kako se ponašaju u vodi. Mogu reći da sam i s njima zadovoljan. Ne osjećam da me spužva usporava ili da postoje neki drugi neželjeni efekti. U četvrtak sam plivao u običnom dresu, jer sam zaboravio kupaće. Ni to me nije omelo, iako džepovi budu puni vode. I dok sam u četvrtak imao par sudara u bazenu, sada sam prilično opušteno plivao. Počinjem osjećati da su mi noge sve bliže površini, sve se ugodnije osjećam u vodi, sve manje mislim na disanje i ono već ima svoj ritam. Zacijelo su u mojoj prošlosti radili genetska križanja između žohara i tuljana (ne delfina, nego tuljana zbog sala), pa se sada budi to kolektivno sjećanje. Umjesto planiranih 1km, odradio sam 1,5 km. Trening mi je bio fantastičan. Opet sretan.
Post je objavljen 25.07.2010. u 23:55 sati.