Dragi moji čitatelji-prijatelji,
neka Vam ovaj post služi kao virtualna razglednica s Bodenskog jezera gdje sam bila prošli tjedan u posjetu svome Tizianu.
Prve su slike snimljene u Radolfzellu na obali Bodenskog jezera.

Pogled s obale jezera na lijepo uređenu promenadu pokraj luke...

Labud se kupa,

galeb se sunča,

jedrilice plove,

mladići se odmaraju,

a ovaj stariji par uživa na klupi u hladu, promatrajući sve što to plovi i pliva na jezeru,

dok drugi razgovarajući međusobnom šetaju u hladu onih starih niskih stabala.

U Radolfzellu ima i jedan lijepo očuvani gradski vrt...

u kojemu rastu katusi ispred staroj kamenskoj kući...

i pun je cvijeća raznovrsnih boja i mirisa...

Ova i slijedeće slike su snimljene u malom mjestu u blizini Bodenskog jezera, gdje mi živi moj Tizian sa svojom mamom.

U tom gradiću ima niz lijepo ukrašenih starih kuća. Na ovoj slici vidite jedan prelijepo izrađeni krov jedne stare zgrade u kojoj su nekoć valjda skupljali i čuvali pčenicu...

Ova lijepa kuća danas služi općini tog gradića,

dok se u ovoj krasnoj staroj kući s drvenim, lijepo izrezbarenim ukrasima na ulazu, na balkonu i na krovu danas nalazi gradska apoteka.

Preko puta apoteke, na drugoj strani ulice, Tizian i ja smo našli ovaj zanimljivi bicikl, te nismo mogli odoljeti... začas smo se popeli na bicikl a moja Velika morala nas slikati... Zatim smo ubacili ono pismo u poštanski sanduk te smo si priuštili porciju sladoleda kod Talijana...

Ova krasna kućica još od davne 1879. godine pripada užarskoj obitlji Muffler; tu se i dan danas izradi, krpi i prodaje konope raznih vrsta.

Čemu ili kome da ta lijepa stara vila služi, iskreno rečeno, i ne znam, ali doista je lijepa, zar ne...?

Tizian se umorio, te smo odlučili da se vratimo kroz gradski park polako kući...

gdje je Tizian sastavio i zatim s ponosom mi pokazao i objasnio svoja nova lego-vozila koja je dobio za rođendan.

I kao sve, što je lijepo, kratko traje, tako je i ovaj put naše zajedničko provedeno vrijeme začas poletilo... Snimila sam Tiziana i sebe još jednom na putu do kolodvora... slijedio je oproštaj... Sad je Tizian sa svojim ocem negdje u Parizu dok ja ovdje čekam hoće li mi stići njegova razglednica...
Dosada nije - ali mi je jučer stiglo pismo od malog Patrika Jandričeka, u kojem mi njegova mama piše da su se vratili od rehabilitacije i da mali Patrik fino napreduje, čemu se iskreno radujem. Ako možete i želite, pomozite mu i Vi, dragi moji čitatelji-prijatelji - za više informacije kao i za adresu i broj računa kliknite tu na CROATIX.EU
Unaprijed Vam hvala, dragi moji čitatelji-prijatelji! Imate srdačne pozdrave od mene iz trenutno malo kišovite Švabije. Do skora, do čitanja, Vaša M.H.Švabica.
Post je objavljen 08.08.2010. u 17:07 sati.