izvor: http://www.znanost.com/clanak/je-li-venera-nekada-bila-naseljiv-planet
ESA-in Venus Express pomaže planetarnim znanstvenicima u istraživanju je li Venera nekad imala oceane. Ako jest, možda je započela svoje postojanje kao nastanjiv planet sličan Zemlji.
Ovih dana Zemlja i Venera se čine potpuno različitima. Zemlja je bujan, ugodan planet koji vrvi životom, dok je Venera paklena, njena površina je spržena i temperature su više nego one u kuhinjskoj pećnici. Ali ispod ovoga svega dva planeta dijele nekoliko nevjerojatnih sličnosti. Skoro su identični u veličini i sada, zahvaljujući ESA-inom Venus Express orbiteru, planetarni znanstvenici vide i druge sličnosti.
"Osnovni sastav Venere i Zemlje je vrlo sličan", rekao je Hĺkan Svedhem, ESA-in znanstvenik na projektu Venus Express. Koliko su točno slični planetarni će znanstvenici raspravljati u Aussoisu, Francuska, gdje će se okupiti ovoga tjedna na konferenciji. Jedna razlika se ističe: Venera ima jako malo vode. Kada bi se sadržaj Zemljinih oceana jednoliko rasporedio planetom, stvorio bi sloj dubok 3 kilometra. Kada bi se kondenzirala sva vodena para u Venerinoj atmosferi na njenu površinu, stvorila bi globalnu lokvu duboku samo 3 centimetra.
Ali ipak tu postoji još jedna sličnost. Milijardama godina prije, Venera je vjerojatno imala puno više vode. Venus Express je svakako potvrdio da je planet izgubio veliku količinu vode u Svemir. To se događa jer Sunčevo ultraljubičasto zračenje struji u Venerinu atmosferu i raskida vodene molekule u atome: dva vodikova i jedan kisikov. Oni u tom obliku mogu pobjeći u Svemir. Venus Express je izmjerio stopu ovog gubitka i potvrdio ugrubo da dvostruko više bježi vodika no kisika. Stoga se vjeruje da je voda izvor ovih izbjeglih iona. Također je dokazao da se teži oblik vodika, zvan deuterij, progresivno obogaćuje u gornjim ešalonima Venerine atmosfere jer teži vodik teže napušta planet.
"Sve upućuje na to da je postojala velika količina vode na Veneri u prošlosti." tvrdi Colin Wilson, Sveučilište Oxford, VB. Ali to ne znači da su postojali oceani na površini planeta. Eric Chassefičre, Sveučilište Paris-Sud, Francuska, razvio je kompjuterski model koji predlaže da je voda u većini bila atmosferski prisutna samo tijekom najranijih vremena, kada je površina planeta bila u potpunosti istopljena. Kako su se molekule vode razbijale u atome pomoću Sunčeve svjetlosti i bježale u Svemir, neminovan pad u temperaturi je vjerojatno pokrenuo ukrućivanje površine. Drugim riječima: nije bilo oceana.
Iako je teško testirati ovu hipotezu, ona je glavno pitanje. Ako je Venera ikad imala površinsku vodu, planet je vjerojatno imao ranu nastanjivu fazu. Čak i ako je to istina, Chassefičreov model ne isključuje mogućnost da su kometi koji su udarali u površinu donijeli dodatnu vodu na Veneru nakon što se njena površina kristalizirala, te da su oni stvorili vode stajaćice u kojima se mogao formirati život.
Ima mnogo neodgovorenih pitanja. "Mnogo kompleksnije modeliranje oceana magme - atmosferskog sustava i njegove evolucije potrebno je za bolje razumijevanje evolucije mlade Venere." tvrdi Chassefičre. Kada se bude izrađivao ovaj kompjuterski model, podatci koje nam pribavlja Venus Express pokazat će se krucijalnima.
Preuzeto s >> http://www.znanost.com/
Zanimljivi članak o ovoj temi donosi i http://matrixworld-hr.com/home/
Tanki sloj ozona, stotinu puta tanji od onoga kojeg ima Zemlja, otkriven je na Veneri, izjavila je ESA – Europska Svemirska Agencija (European Space Agency) uz pomoć letjelice Venus Express.
Do sada je ozonski omotač detektiran samo u atmosferi Zemlje i Marsa, tako daje otkriće na Veneri bilo iznenađenje.
Ovo otkriće može pomoći da bi rafinirali pretragu ozona na drugim planetima.
Europska letjelica je spazila ozonski omotač ove planete kada je bila fokusirana na druge zvijezde koje je promatrala kroz Venerinu atmosferu.
Udaljene zvijezde činile su se bljeđe nego li se očekivalo, jer je Venerin ozonski omotač apsorbirao nešto od UV svijetla.
Ovo znanstveno istraživanje vodi Franck Montmessin s Instiruta LATMOS za atmosferska istraživanja u Francuskoj, on je izjavio slijedeće: „Venerin se ozonski omotač se nalazi na 100 kilometara visine, što je na tri puta više od mjesta na kojemu se nalazi naš ozonski omotač.“
Molekule ozona sadržavaju tri atoma kisika – formiraju se na način da Sunčeva svijetlost razbija ugljični-dioksid u atmosferi Venere, i tako stvara dodatne molekule kisika.
Na Zemlji ozon, koji apsorbira većinu štetnog solarnog UV zračenja, sprječava isto zračenje da dospije do površine planete, i formira se na sličan način kao i na Veneri.
Neki astrobiolozi pretpostavljaju da prisustvo kisika i ugljika na Veneri može značiti da postoji život na površini planete Venere.
Novi nalazi negiraju takve pretpostavke – jer samo prisustvo kisika u atmosferi ne daje dovoljno dokaza o direktnom postojanju života da bi se njega tražilo na planeti.
Pa ipak, velike količine ovih plinova, koji postoje i u atmosferi Zemlje, su vjerojatno dobar trag, smatraju znanstvenici.
„Mi možemo koristiti ove opservacije da bi testirali i rafinirali scenarij za detekciju života na drugim planetama,“ rekao je Dr. Montmessin.
Komentar Matrix World-a: Ozon je u velikim količinama pronađen na Marsu, u mnogostruko većim količinama nego li je otkriven na Veneri, znanstvenici špekuliraju o životu na Veneri, a zbog nama nepoznatih razloga, izbjegavaju traženje života na Marsu. U mnogom Marsovskom stijenju koje je palo na Zemlju pronađeni su fosilizirani tragovi života, za razliku od Venere čija atmosfera podsjeća na kiselinu, Mars je mnogo prijatnije mjesto na kojemu bi se (uza sve čudnovate fotografije koje su dospjele s njega na Zemlju) moglo uz velike količine leda pronaći i nešto više, nadamo se da će znanost u skoroj budućnosti umjesto traženja dalekih egzoplaneta koji kruže oko drugih zvijezda, odlučiti malo bolje upoznati i naše vlastito svemirsko susjedstvo unutar sunčevog sustava s više praktičnih letova, a manje špekulacija.
Post je objavljen 28.04.2012. u 18:15 sati.