ljetne hipoteze uvijek su bez veze.
jer dok sunac žeže, misli rado bježe.
pitam se ovaj čas, zbog čega tako lako zaboravljam događaje i činjenice vezane iz njih?
pitam se također dešava li se to i drugim ljudima, jer ja zbilja lako i bez problema zaboravljam
a, onda se malo odmaknem od sebe i bacim sa strane pogled na život kao veliku, beskonačnu cijelinu....i sebe sačinjenu od mnogobrojnih već proživljenih života (da, ja uzimam reinkarnaciju kao činjenicu, stvarnost bez koje bi moj život bio apsolutno besciljan i besmislen...što nije nemoguće, ali ipak tvrdim da to nije tako) ili drugim riječima : sebe sadašnju kao posljedicu svih sebe prijašnjih, i čini mi se da je sve u redu.
jer, zaista –čemu bi u tako sagledanom životu služilo moje sjećanje na jučerašnji zagorio ručak? ničemu. memorija činjenica, ljudi i događaja u ovom životu sasvim je na duže staze beskorisna i suvišan je teret. ono što ostaje trajno urezano u nas i što nosimo iz života u život to su dojmovi, emocije, traume potisnute u tamu i duboke radosti urezane u gene za buduće naraštaje. imena nisu bitna. stvari nisu bitne. nevidljivi energetski titraji duše-jesu. treperenje srca-jeste. bljesak sreće u očima –jeste.
kakve ovo ima veze s krugovima u žitu? ma, nikakve.
nego sam jednom, ne znano kada, tijekom prijašnjih godina čitala jednu knjigu kojoj ne znam naziv, ispisanu od strane pisca kojem ne znam ime, a govorila je o temi koje se ne sjećam...i tu negdje unutar sve te gomile neznanja izranja iz tame sjećanje na detalj iz te misteriozne knjige, detalj koji je očito ostavio dublji dojam, možda i izvukao na svjetlo neko pradavno sjećanje tko zna kad potonulo u tamu: -znanstvenik sa zapada, pedagog, psiholog...tko bi znao, provodio je jedno od prvih istraživanja na temu indigo djece i njihovih još modernijih nasljednika, kristalne djece. pri čitanju te knjige ostala sam sasvim oduzeta i obuzeta frapantnim uvidom u činjenicu koja mi nikada prije nije pala na pamet, mojom i samo mojom greškom naravno: predamnom su se nizale činjenice koje su bez sumnje pokazivale evoluciju na djelu i to SADA! nikada prije nisam se sjetila logične činjenice da se evolucija odvija i upravo sada i upravo ovdje i da bi moglo biti tako nevjerojatno očigledno da smo svi mi DIO te evolucije, njezine karike, njezini mali koraci naprijed....i da je logično da je svako makar prosječno normalno dijete evolucijski ispred i naprednije od svojih roditelja. ovi mali čudesni indigo i kristalni genijalci, od kojih neki još u pelenama odbijaju svim svojim malim, bucmastim, bebi-snagama konzumaciju mesa i na poticaje iz okoline reagiraju na načine zbunjujuće za njihove roditelje, ali u stvari vrlo logične i nadasve humane i iskrene, evolucijski su skok u svijesti čovječanstva i to ogroman skok. navedeni znanstvenik je vođen saznanjem o jednoj takvoj izuzetnoj bebi koja živi u južnoj americi, otputovao tamo da bi se osobno uvjerio u neobičnost i čudesne sposobnosti mališana, kojem je tada bilo svega 2-3-4 godine, nemam pojma koliko. a, beba mu je pričala: da je došla na zemlju sa sunca zajedno sa svojim drugovima koji su razasuti po raznim krajevima zemlje, da bi pomogla čovječanstvu da se izvuče iz provalije u koju propada, da je sama izabrala svoje roditelje prije rođenja na zemlji i da je za nju jedenje mesa isto što i stavljanje okova na sebe, jer od takve hrane se osjeća teškim i prikovanim za zemlju, sasvim bez bez energije. pričala je o svojem poletu i radosti, o svojim istinama i velikoj želji da pomogne....i spomenula da je zemlja prepuna bića koja joj nastoje pomoći, a jedan vidljiv trag tih nastojanja su i krugovi u žitu –posljedica energetskog rada za nas od strane bića naprednijih od nas,a koja mi ni ne naslućujemo svojim ograničenim osjetilima, no koja žive duboko ispod površine zemlje i pomažu nam na svoj način.
svemir nije neprijateljsko mjesto ispunjeno strahom. svemir je ljubav. mi smo njegov dio.
krugovi u žitu – na neki način....baš me briga. no, suštinski sam programirana tako da ne prihvaćam nikakva objašnjenja koja zastrašuju. u tim krugovima ja vidim ljepotu i sklad....harmoniju...sve stvari za koje ne vjerujem da mogu potjecti od sila koje ljudi nazivaju zlim. jer područje zla je područje nesklada i ružnoće. sjetite se slika kristla vode nastalih uz glazbu mocarta ili iskrenu molitvu i onih nastalih u trenutku mržnje i kletve....zlo je odsustvo ljubavi, i ružno je. ovi krugovi nisu. mi ne znamo kako nastaju ti krugovi...pa, šta? mi ne znamo ni kako su nastale piramide u koje blenemo s nevjericom stoljećima....i unatoč svim našim teorijama, ni jedna piramida nas do sada još nije ujela. oduvijek svijet oko sebe promatram kao nepresušno vrelo pitanja na koja ZA SADA nemam odgovor. naglasak je na: za sada. ja mogu živjeti sa svojim neznanjem bez straha od bilo čega što mi je nepoznato, jer mi je život do sada mnogo puta pokazao da na sve postoje odgovori, a kad ih saznam tek tad nemam razloga za strah.
dovođenje ovih krugova u vezu sa sada toliko popularnom 2012 godinom može i ne mora biti ispravno. ako su oni element koji nam donosi spas – no....to je naivna teorija....naš spas, ako se imamo od čega spašavati, nalazi se u nama. u onom istom skladu, hramoniji i ljepoti koja krasi krugove u žitu i koja se nalazi i u nama, ali treba smoći hrabrosti za napuštanje starih obrazaca mišljenja i ponašanja. moguće da ti krugovi imaju nekakav nama nevidljiv utjecaj na našu podsvijest i energetski osnažuju njezine pozitivne aspekte. jer mnogima od nas su kritike, cinizam, ogorčenost, negodovanje, netrpeljivost i grubost postali navika koje se ne možemo otarasiti – i tako i ne znajući što činimo, mi trujemo i sebe i svijet oko sebe. a sve, baš sve što je potrebno za taj famozni spas nas od sebe samih je....lijepota misli. tako jednostavno. tako lako. jer, čovjek ljepotom svojih misli pobuđuje u sebi jednako lijepe osjećaje i jednako lijepe postupke...i širi oko sebe tu nevidljivu vibraciju ljepote i sklada i mira.......
mir u svijetu počinje u meni.
Post je objavljen 06.08.2010. u 09:27 sati.