Marketing
Hedonizam u Istri
Kako radim u južno istočnoj Istri tako imam prilike njuškati po njenim mjestima malo udaljenijim od glavnih cesta. Istra (i to ona istočna) je oduvijek imala neki posebni šarm za mene, ovdje su ljudi vrijedni ali znaju uživati u onome što imaju.
Život u bivšem samostanu (gdje smo smješteni) u Juršićima i nije tako loše osim kada udari grom i crkne internet i bojler sa toplom vodom ali nas je spasilo to što smo imali auto pri ruci.
Country roads take me home, to the place I belong..
Zaustavili su se pokraj ceste jer se na ovom polju opasanom suhozidovima...
.... jedan krasni kažun blizu Orbanići na putu za Prodol, tipično sklonište za pastire u Istri, čini se da je kod Vodnjana najveća koncentracija. Ako ikoga zanima prisutstvovati u radionicu gradnje i obnove kažuna ovdje su mu dodatne informacije.
Ulaz (kopča od gps-a malo smeta ali ovo je jedina fotka koju imam..)
Krov je fascinantan kao da je složen od lisnatog tijesta.
Izlaz je nizak, treba se biti na koljenima ako se želi proč.
Sa francuzom ispijemo malvaziju dok čekamo predjelo.
Kamenice..
Kapešante ili Jakobove kamenice.. sa sirom
Kruh ispečen u restoranu sa ružmarinom...
Svježa riba u ponudi sa krumpirom i blitvom.
U drugoj prilici bio je tu jastog sa paštom na buzaru, šugo je bio za prste polizat.
Desert...
I kavica da se ne strmopizdimo u prvu provaliju sa autom.
Još malo o istočnoj obali Istre, ovaj put o Raklju, mjestu poznatom kao rodnom mjestu Mate Balote (Mijo Mirković), ali i lončarima koji su sami izrađivali lonce pa prodavali po cijeloj Istri. Za lonac se plaćalo pšenicom ili nekom drugom potrepštinom u količini koliko bi je stalo u «kupljeni» lonac (nazvano "mjera za mjeru" ili "mira za miru").
Prvo naselje, takozvani Stari Rakalj, nalazi se bliže moru, na uzvisini uz obalu Raškog zaljeva, a do ruševina Starog Raklja nalazi se crkva Sv. Agneze iz 1495. I dan danas se mladi Raklja i okolice vole vjenčati baš u Sv. Agnezi.
Inače na mjestu gdje je nastao srednjevjekovni kaštel nađeni su i ostaci pretpovjesne gradine, a poslije je tu bila i antička utvrda. Sam kaštel čiji se ostaci vide i dan danas vjerojatno je izgrađen početkom 11. st., a nešto kasnije se spominje pod nazivom Castellare de Rachir.
1535. godine Venecija dodjeljuje Stari Rakalj i Novi Rakalj obitelji Loredan, ali je kaštel u toliko lošem stanju da ga Loredani napuštaju i odlaze u Rakalj, današnje naselje.
Na koncu, ono što vam ne mogu dočarati je miris, totalno lud i jak miris bilja koje u tolikom intenzitetu nisam još nikada osjetila.
Izvor: Korijeni istarskih gradova, Just Ivetac (pronađeno u Crvegla blog)
Crkvica svete Agneze.
Raški zaljev.
Koromačno i Brovinje sa druge bande (tamo je Skitača o kojoj sam pisao).
Ovdje sam zumirao ali je ispao ko akverel...
Iza poluotoka se vidi Cres i Osoršćica (Lošinj).
Pogled na izlaz iz Raškog zaljeva, geostrateška pozicija kaštela je očita.
Od kaštela je ostalo samo untrašnje dvorište i sjeverno-istočni zid.
Cesta do Starog Raklja, bojažljivima preporučujem da ne gledaju dolje zadnjih sto metara.
Impresivno je koliko je kamenolom pojeo pola brda.
Zadnji ostatak kaštela, ploče su posložene kao riblji kostur ("a lisca di pesce").
(nastavlja se)...
Post je objavljen 05.08.2010. u 16:33 sati.