ne mogu otići od nekoga
u ravnodušnost
u hladnoću
u zaborav.
prevarim se ponekad
i pomislim: kraj je, ne mislim više
ne boli me više, ne bacaka više;
oslobođena sam.
a onda u mrtvo doba noći vrati se sve.
istom snagom i moći.
opirala se ili predavala joj se, svejedno,
sjedila u njenoj tamnici ili joj bježala, svejedno.
okovala me u nevidljive lance
ugradila u svaku stvar koju dodirujem
ukopala me u tlo po kojem hodam
usadila u zemlju kao klicu.
ja sam joj podanik i sluga
obožavaoc i mrzitelj
zatočenik i stradalnik njen,
te moje ljubavi.
Post je objavljen 04.08.2010. u 07:48 sati.