Opisi nas zamagljuju, lijepo je: novi obzori, izmoreno more što ne zna tko smo večeras i smije se crveno, na trenutke gotovo blago, brodovi što uopćavaju naš strah, podrhtavanja, ideju o kopnu i osami, ušuškavanju u tim nježnim udarcima.
Osijek je pritom fluidna idila, mnogo viši i širi od naše želje, od vodenih površina i sjaja prodora, o tome ti pričam. Više ne čekam dopuštenje, odlažem osmijeh na nečije novo lice, spremam nas u prozirno udaljavanje, sve to plavo što i dalje teče. Vidiš? Usporeno, gotovo nadohvat ruke, strmo, boreći se sa slikama i iskrcavanjem na posljednjoj stanici. Tvoja maska, uvijek to tvoje drugo lice.
Post je objavljen 02.08.2010. u 18:47 sati.