Marketing
Na današnji dan...
... prije točno godinu dana, ušla sam u ovaj čudesan svijet blogosfere, o kojem prije toga nisam znala gotovo ništa... danas mogu reći da ni jednog trenutka nisam požalila tu svoju odluku, sva moja dosadašnja iskustva su samo lijepa i pozitivna...
... "upoznala" sam mnoge drage osobe 
, s kojima sam se i napričala 
, i našalila 
, i nasmijala 
, često i puno bolje i srčanije 
nego u stvarnom životu... i htjela bi i više, al' jednostavno ne stignem... i uhvatim se u usporedbi, pa mi se čini da ovdje ponekad i puno bolje čujemo i razumijemo jedni druge, nego u stvarnom životu, gdje olako izgovorene riječi i površna slušanja sugovornika, sve manje dopiru do naših srca... pisana riječ ima daleko veću težinu, ostavlja dublji utisak, sačuvana je na papiru i uvijek joj se možemo vratiti... lijepe riječi koje su nas takle, uvijek će nas nanovo i razveseliti 
i nasmijati ...
... možda sam, kad bolje promislim, previše i kukala 
nad problemima koji me muče, al' znate kako je, svakome je njegov problem najveći... međutim, kukanje nad samom sobom nije bio osnovni motiv što sam se odlučila o tome govoriti, već moj osjećaj da se radi o problemima, koji su prilično na margini interesovanja bilo koje skupine, pa i medija... možda sam nekad i pretjerala, ali, ako sam barem nekome svojim iskustvom pomogla, i dala neki putokaz, moj trud nije uzaludan, i sretna sam zbog toga, bez obzira što je upitno hoću li i sama sebi moći i znati pomoći...
... a opet, trebali bi smo češće misliti i na one među nama sa puno većim problemima, i težim životnim sudbinama... iskreno mislim da bi se mnogi, ja prva, mogli posramiti pred takvima, jer u usporedbi s njima, mi i nemamo problem...
... fotografija je još jedno lijepo iskustvo rođeno na blogu... šetajući vašim slikama, kao da sam i oko sebe počela zapažati svijet u puno više boja i detalja nego prije... i sve češće "škljocam", i sve više mi se to sviđa, onako čisto iz zabave... skitam i slikam...
... a ako i vi želite malo skitati sa mnom, učinite to preko mojih slika, koje su nastale u prethodna dva mjeseca... preko mora, preko plaže, sve do rive i matejuške... i Cicibele...
... prošlotjedna bura rastjerala je kupače, ostali samo najhrabriji... 
... plaža ispod hotela Split je konačno pristojno uređena i nasuta sitnim žalom, iako radovi još nisu potpuno gotovi...
...bura je prošla, vratile su se vrućine, ali i gužve...
... a tek prije koja dva mjeseca, slika je bila potpuno drugačija... taman pred sezonu, krenu i radovi 
... tako to kod nas ide... bogtepitajzašto ...
... pa malo preko rive...
... do Matejuške, na kojoj je prošlog četvrtka bilo veselije nego inače...
Cicibela, monodrama u režiji i izvedbi Vlaste Knezović prošlog je četvrtka na gat Matejuške privukla veći broj zaljubljenika u Smoju i lipu splitsku rič... a Vlasta je u više navrata nagrađena velikim pljeskom, kako zbog odlične izvedbe, tako još više zbog dobre improvizacije, a sve to poradi čestih kvarova mikrofona... šteta...
Roko i Cicibela (1978)
Do slijedeće skitnje, stojte mi dobro 
...
Post je objavljen 02.08.2010. u 11:14 sati.