Marketing
Transfagarasan road - Dojmljivo Ceausescuovo djelo
| Vec nekoliko mjeseci planiram proci preko Fagarasana autom. Konačno mi se to i ostvarilo. Naime među ostalim čudesnim djelima koje je Nicolae Ceausescu ostavio pokoljenjima iza sebe Transfagarasanska cesta vjerojatno privlači najveći broj ljudi. Izgrađena u samo 4 godine cesta dugačka nekih 180 km prelazi preko 2000 m kroz prekrasne krajolike ovih planina. Ja sam krenuo od juga, od Ramnicu Valcee i oduševio se već na početku. Naime znak je ukazivao da je cesta otvorena. Jeeee! Cesta je inače zatvorena od listopada do svibnja a nekada i kasnije. | |
 | |
| Moje oduševljenje je raslo kako sam vozio dalje, ali brzo me dočekao hladan tuš. Naime ovdje se nalazi dvorac iz koga je vladao Drakula. Odmah iza stakleno aluminijskog kompleksa hidroelektrane Vidraru koja je tu niknula negdje 1968 uz 1480 stepenica Drakula je daleke 1459. natjerao zarobljene Turke da mu naprave dvorac. I već sam odvojio 3 lea za ulaznicu kada sam shvatio da nema parkiralista a auti su parkirani uz cestu s jedne i druge strane na svaku stranu nekoliko kilometara. Tako je ionako ne preširoka cesta izgledala kao poljski puteljak po kojemu su se auti probijali kroz gomile turista. Odustajem od posjeta dvorcu. Moja politika je da izbjegavam mjesta sa gomilom ljudi. Ima na ovoj cesti još dosta stvari za vidjeti. | |
 | |
| Nakon prolaska gužve dajem gas. Mojih 75 konja neobuzdano poleti uzbrdo. Brzina 40 km/h :) Skoro kao ekipa iz Top Geara u prvoj epizodi četrnaeste sezone. Nakon desetak kilometara prilazim brani već prije navedene elektrane. Želim stati i slikati grdosiju od nekih 160 m visine i parsto metara dužine. Ali i prije nego sam mogao vidjeti branu vidim gužvu, parkirane aute s obje strane ceste, policiju koja neuspješno regulira promet. Prelazim preko brane i opet naganjam svoje konje vrane dalje. Očigledno sam promašio dan. Iako istina je da je turistička sezona, da Rumunji obožavaju izlete u prirodu, divlje kampiranje i roštilj na svakom koraku, neki tek par metara od ceste. Zar nije to kod nas zabranjeno? Kako cesta vodi dalje gusta borova šuma postaje sve rijeđa. Pojavljuju se prve livade, loše izvedeni tuneli, bez svjetla ali sa hrpom udarnih rupa. | |
 | |
| A onda cesta počne vijugati na nevjerojatan način i penjati se naglo. Na svakom ugibalištu par šatora, roštilj, rumunji razdrljenih košulja... | |
 | |
| Napokon sam ulovio sobodno mjesto uz cestu i divio se pogledu na južnu stranu. | |
 | |
| A onda opet gužva pred sami prijevoj. | |
 | |
| Pola sata mi je trebalo da prođem tunel na vrhu od 800 m dužine. Ostali su počeli trubiti. Prekrasno. A onda kada sam konačno dočekao danje svjetlo shvatio sam zašto nam je toliko trebalo. Na vrhu je bilo stotine auta, među kojima se provlačilo još više biciklista. Na tom mjestu je jedno prekrasno jezero, navodno. Samo navodno jer ovdje nije bilo nikakve šanse za parkiranje auta. | |
 | |
 | |
 | |
| Krećem prema dolje a onda nakon jedno dva kilometra eto netko izlazi s autom i ostavlja slobodno mjeto samo za mene!!! Parkiram se i uživam u pogledu. Sjeverni dio je dosta strmiji od južnog pa i cesta izgleda spektakularnije. | |
 | |
 | |
 | |
| I za kraj slika snijega. 31.07.2010. Dok je u podnožju temperatura bila preko 30 stupnjeva ovdje se ljudi grudaju. Pregenijalno. Spuštam se dolje i već znam da neću vidjeti ništa od slapova koji se nalaze na pola puta do podnožja planine. Cesta je strašna. Volio bih ponovo proći ovim putem. Ali definitivno radnim danom a ne vikendom. A to preporučam i svima koji slučajno ili ne prolaze kroz Sibiu ili Ramnicu Valceu. | |
 | |
Post je objavljen 01.08.2010. u 17:20 sati.