Život je prekratak da bismo svoju prošlost vukli sa sobom.Velika snaga je kad prošlost možemo ostaviti iza nas i ne povređivati ljude.Uostalom ono šta se nekome čini loše i grozno onome tko to radi to ne izgleda tako.Svatko tko je punoljetan snosi odgovornost za samog sebe.Nitko ni nema pravo drugoga kriviti za nešto jer gleda to svojim očima a ne njegovim a ako postoji nešto šta daje kozmičku ravnotežu onda je to zakon kompenzacije.To je kad nam dođe na naplatu upravo kad smo spremni, bilo to naplata za nešto dobro ili loše.Kompenzacija dolazi upravo kad smo spremni za nju bili toga svjesni ili ne ali vrlo brzo shvatimo da smo upravo sad spremni.Nikako ne treba za nešto dobro tražiti i očekivati nagradu jer onda ne radimo to dobro iskreno i sa srcem nego sa predumišljajem a to se opet na kraju dozna.Jer kad napravimo jednom kompromis sa svojom savješću više nikada nećemo bit mirni.Zato svatko od nas treba prvo pogledati u dubinu samog svog bića i iskreno priznati sebi takav sam i točka.E ali veliki imaju snage i disciplinu raditi na sebi i mijenjati se kad osvijeste napokon svoje mane koje im godinama remete odnose sa drugima.Prebacivati krivnju u odnosima na drugoga je samo odgađanje i pokušaj bijega sa suočavanjem samim sobom.Kaže se ako uvijek radim isto a očekujem drugačiji rezultat da je to jednako gluposti, jer da bismo dobili drugačiji rezultat moramo početi raditi nešto šta do sada nismo a promjena počinje u promijeni razmišljanja.Stoga ne osuđuj nego sebe mijenjaj i rasti korak po korak pa češ vidit kako ti drugačije gledaš na život i ljude i kako ljudi gledaju na tebe,naravno ako se mijenjate na bolje hahaha.
Post je objavljen 31.07.2010. u 20:40 sati.