Ideja je pala. Udica je zagriznuta. I sada samo pustimo da nas događaji vuku do cilja. A cilj je, ovaj puta, u Mariji Bistrici.
Nekad davno postojala je tradicija hodočašća pješke do Marije Bistrice. Cugom do Križevaca i dalje nekih 50km pješke sa stajanjem kod crkvi koje su poslužile kao postaje Križnog puta.
Onda su tehnološki potkovaniji koji su već tada posjedovali vozila tipa bicikla krenuli cijelim putem na sjedalu. Komformisti, rekli bi tada :).
Običaj se je prekinuo kad se standard strmoglavo vinuo u vis. No, nasreću, zadnjih godina je za turiste interesantan "povratak korijenima" i svakave starine su opet u modi. Pa je tako opet oživjelo hodočašće u kombinaciji cugom i cipel-cugom. A i neki podravski biciklisti se mogu pohvaliti tradicijom svakogodišnjeg odlaska u Marijiu Bistricu u društvu bicikla.
Ja nisam bil nikad s bajkom u Zagorju, ali moje obiteljsko stablo negdje u razgranatosti korijenja ima takve avanturiste. Moj blagopokojni stric je više puta bio na Mariji Bistrici sa svojim ogromnim biciklom pred valjda 30 i nekaj godina.
E, pa vrijeme je da se tradicija nastavi. Alea jacta est!
Post je objavljen 31.07.2010. u 08:53 sati.