Tako sam gladna....nečega...gladna ljepote..
Sita fizički, potrebita nečega, što je jače i od najjače žeđi. Na samu pomisao na to nešto naviru mi suze, ali previše me usrećuje da bi to otpustila. Možda zato jer ne želim otjerati osjećaj od sebe... Nema razloga za plač kad je tako lijepo.....Imam par zaista zgodnih stvari (od muzike) koje me inače opuštaju, kad si to i dopustim...kad se fizički osjećam tako da se mogu opustiti. Ovaj sam se put uhvatila- da plešem...
Uhvatila sam samu bit, odjebala bilokakva estetska i bilokakva poimanja biločega, i doista se ponašala kao o da...ko što je i doista bilo-ko da nema nikoga. Ali sam se paradoksalno, osjećala povezano- sa nečim što je- izvan mene... Osjećala sam se luđački divno, ko da nema toga što neznam, ko da mi sve ide od ruke. Ko što je i išlo-od ruke, do ruke, od ramena, do ramena, do bokova..
Tako mi je dosta praznih meta, plitkoga veselja....želim nešto a neznam gdje da to nađem, kamo da tražim..... Socijalizirana sam, uspješno umrežena ali sam svojom prirodom toliko drukčija od onog što se od mene traži...meni je taj okvir premali... Ja sam oduvijek bila tip za umjetnost, kreativac, neznam kako da to objasnim ali u tu vrstu spadam, uvijek sam se tako osjećala.
Obožavam muziku, obožavam pisanu riječ, obožavam energiju, strujanje, zvuk, glas, vibraciju, spoznaju, ljepotu, misterije, tajne, čarobiranje, prirodu, zdravlje, snagu, lakoću, umjetnost. Jednostavno obožavam umjetnost, to sam ja i tamo me možete naći....tamo se možemo upoznati i pričati.. U moj svijetu je dobrodošao svako tko je prepun, dubok, uvijek pomalo dijete u duši, hrabar u maštanju i čarobiranju, ko se ne boji varljivosti života ni izopačenosti svijeta. To jesu moji prijatelji i biti će...
Post je objavljen 30.07.2010. u 23:48 sati.