Baš dok spavaš,
mislim da li sanjaš,
ono kad smo bili sretni sami,
kada smo hodali po vani,
hodali po oblacima,
razbijali ih odlučnim koracima.
Rješavali sve kao od šale,
strašne stvari bile nam male,
jel se promijenilo vrijeme ili mi,
ili samo ljubavi nema više,
kao da su nestali ostali svi,
olovka tupa tešku riječ piše,
dosta je, odavde kada gledam,
preko toga ne mogu niti ne dam.
Slučaj kada ne možeš progutati,
sagneš glavu i kreneš lutati,
sam u izobilju nepozvanog,
matador opet nabijen na rog,
znaš da je ovdje opet kraj,
a mislio, konačno raj..
Post je objavljen 30.07.2010. u 22:21 sati.