Letim za točno mjesec dana, tj. 30. 08. 2010. Ostajem 4 godine...
Želim učiniti ovaj blog informativnim i zabavnim, želim pisati nekim prpošnim stilom zbog kojeg će ga ljudi čitati (i komentirati), premda poznajem sebe i svoj nekontrolirani tijek misli ko u nadeže čačinović, pa ne mogu da garantujem...:D
pucaju me svakakove paranoje...al strah jenjava...nekako sam čila i sretna i ne želim da zvučim ko jelena veljača hahaha...daklem, prekidam već na početku nekakve bijedne pokušaje self-analize ,,,i prije svog odlaska namjeravam ispunit ovaj blog korisnim stvarima o koreji (korisnim i meni i drugima, nadam se i nadam se da ću imati vremena jer još mjesec dana mi ostaje za selidbu i različite formalnosti, medical check ups, slično).
Valja nam da se informiramo, jer pojma nemam di idem...
U aziji jesam bila al turistički u tajlandu i laosu, ne može se usporedit...najbliže sam koreji došla u druženju s homeopatom-pakistancem koji živi u koreji i preko bangkoka putuje do islamabada. I da, to što me je jedan američki vojnik nazvao Koreankom, ne znam zašto...al eto...i da, serija i film M*A*S*H*...
Hoću reći - mogu ja pročitatit enciklopedijske i wiki članke o koreji i gradu u koji idem i gledati ko luda iskustva ljudi na jubitou - al to nije to, i dalje ne znam kud idem, u kakvu kulturu. Malo me to i uzbuđuje..:)
Recimo ko što neki ljudi vole skakati sa šibenskog mosta, mene isto puca adrenalin kad se bacim u nešto novo i nepoznato-----Zato sam valjda i izabrala koreju kao svoju destinaciju - jer jednom kad probaviš Europu i Ameriku, ništa ti drugo ne preostaje....Ok, Afrika. Afrika će doć na svoj red jednog dana.
A sad ima da prostudiramo Daleki Istok....Daleki Istoče, here I come - naučiti jezik, guštat u spizi i u ljudima, u hramovima i svim stvarima koje su tako različite...A možda se opet iznenadim kao u Tajlandu, pa se osjetim savršeno kao kod kuće (što npr. moj rodni grad nikad nije bio)..
Vidit ćemo..:)))
Post je objavljen 30.07.2010. u 14:13 sati.