Misli nastanu i nestanu-u ništavilo.
Zapisane riječi su samo misli koje ostaju.
Da je Tišina napisala post prije 20-ak dana,
na blogu bi stajala još jedna bajka.
Bilo bi tu smijeha, kapljica vode, iznenađenja, poljubaca, kao i nekoliko minuta ukradenoga sna tijekom vožnje busom.
Dan poslije-stajalo bi da je Tišina u vezi. Sretna.
Nekoliko dana poslije, na blogu bi se našlo pismo. Točnije odgovor na pismo prepuno emocija. Odanosti, tuge, kajanja, sjećanja, nostalgije, ali ne i ljubavi.
Ne ljubavi kao takve, možda samo kao prijateljske.
Pismo bi obrisalo prašinu sa 4 godine života ostavljajući na uvid samo točku. Ništavilo u prolazu.
Već par dana kasnije, točnije, 22. srpnja, na blogu bi stajala opet lijepa bajka o zaljubljenosti, s nitima erotike, možda. Stajao bi tu omlet od poljubaca, s aromom pjenušca, voća, čokolade, ananasa, leda, smijeha, i čežnje bačene kroz staklo autobusa.
A danas? Mogu li to nazvati tugom jer plačem? Ili neprihvaćanjem stvarnosti jer ne plačem? Kako se uzme u kojem trenutku. Tek kada gubiš, shvatiš koliko imaš i koliko ti znači. Kako reagirati kada postoji previše šanse da dođe kraj? Dopustiti si da ti bude stalo još više.. A onda???? Ili se lagano već sada početi distancirati znajući da time svjesno gubiš još mnogo bajki? Zaljubljena sam-da. Čak mi je i glavom proletjela misao-čekala bih ga. Pa što li je koja godina? A opet.. Ne bih izdržala da se ne zapitam.. A što ako se on tamo zaljubi? Premlada sam za takvu ozbiljnost. Mislila sam da mi nije toliko jako stalo dok nisam čula da možda odlazi. I što sada?
Jučer sam rekla jednom prijatelju:
"Ako ode-čekat ću ga".
On mi je rekao:
"Premlada si da truneš"
Ja sam odgovorila:
"Posvetit ću se sebi. Neću gubiti vrijeme.
Činit ću ono što volim kako bih bila ispunjenija osoba kada dođe.."
Čudan je način na koji razmišljam nakon toliko kratkog perioda veze.
Čudna je ta fizička bol kada si osvijestim koliko mi nedostaje.
Što osijećam? Ne znam.. Čudan je taj osijećaj.. Toliko drugačiji od onih prije..
A opet.. i prije mi je bilo stalo do određenih dječaka, i prije sam mislila da sam zaljubljena.. Kako znati da ovo je upravo ono što bi trebalo biti?
Eto, da danas post nije napisan, tko zna kojim bi ga rečenicama sažela. Ovako je on tu. Takav kakav je, ne točka u ništavilu, već misao koja će ostati.
Ispričavam se svima zbog nedolaženja na blogove. Nisam stigla. Pokušati ću nadoknaditi sve.
Lijep pozdrav, Tišina
Post je objavljen 30.07.2010. u 10:42 sati.