Pregled posta

TKO ĆE REĆI POLJOPRIVREDNICIMA KAKO SE PRIPREMITI ZA ČLANSTVO U EU

U posljednjih nekoliko dana razgovarala sam s više poljoprivrednika i svi su u razgovoru izrazili zabrinutost zbog toga što ne znaju što njih i poljoprivrednu proizvodnju kojom se bave čeka ulaskom Hrvatske u EU.
Pregovori o pristupanju Hrvatske EU sve su bliži kraju, mnoga su poglavlja pregovora privremeno zatvorena. Plan je RH da pregovori budu završeni do kraja ove godine. A 2010. će za pet mjeseci završiti. Slijedeće godine slijedi ratifikacija Ugovora o članstvu od svih zemalja članica EU. Političari stanovnicima Hrvatske ulazak u članstvo EU predviđaju za 2012. godinu. Do tada je veoma malo vremena, a informacija o dogovorenom s EU je premalo.
Ukupnu poljoprivredu čine tri poglavlja i to poglavlje 11. Poljoprivreda i ruralni razvoj ; poglavlje 12. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarna politika i to je poglavlje privremeno zatvoreno 27.7. i poglavlje; 13. Ribarstvo.

Više puta je javnost informirana o financijskim omotnicama koje su hrvatski pregovarači dogovorili s EU i to ; 373 milijuna eura za Prvi stup u kome se moraju ispuniti uvjeti „višestruke sukladnosti“ i za Drugi stup 352 milijuna eura koji su namijenjeni konkurentnosti proizvođača i ruralnom razvoju. Manje poljoprivrednici govore o novcu, a zabrinjava ih detalj koji je često puta u medijima izrečen, a odnosi se na pripremu. „Treba se pripremiti… „, „ako se dobro pripremimo….“ izrazi su koji se u vijestima uz šture informacije o EU sve češće ponavljaju.
Ali ključno je pitanje KAKO se pripremiti za članstvo u EU? Kako se za ulazak u članstvo EU trebaju pripremiti poljoprivrednici čija je proizvodnja profitabilna, kako oni koji s proizvodnjom nisu zadovoljni, kako pak oni koji bi zbog ukupne situacije na svom gospodarstvu, ili u svojoj sektorskoj grani najradije prestali s proizvodnjom? Kako se pripremiti za ulazak u EU po sektorskim granama proizvodnje u želji da proizvodnja bude konkurentna i profitabilna? Kako se pripremiti kada nikakvih informacija o tome što je dogovoreno s EU, kakvi su limiti i parametri, u javnosti nema? Poljoprivrednici znaju da moraju legalizirati postojeće objekte za poljoprivrednu proizvodnju koji nisu legalizirani, znaju i za važnost nitratne direktive i ostala načela dobre poljoprivredne prakse i neki koje znam na tome rade, ali što još? I ne samo u stočarskoj i ratarskoj proizvodnji!? Što je s ostalim granama proizvodnje? Pregovorima o svakom pojedinom poglavlju prethodila je prilagodba zakonske legislative s legislativom EU, koja uvjetuje i parametre na terenu. Poljoprivrednici nemaju vremena čitati zakone, jer su oni proizvođači.
Ali odgovore na gore postavljena pitanja poljoprivrednicima NETKO MORA DATI! Poljoprivrednici to očekuju!
Drugo je pitanje TKO će to učiniti, ali o tome danas ne želim špekulirati.

U EMISIJI IZOSTALE INFORMACIJE
Da poljoprivrednici jako malo znaju o uvjetima koje nameće EU kao i o plaćanju po gospodarstvu, potvrdila je i emisija Otvoreno koju je vodio novinar Vlatko Grgurić,a koju je najavio kao razgovor na temu; Što očekuje poljoprivrednike u procesu prilagodbe EU. Emisija je emitirana na HTV 1 u četvrtak 22. srpnja a gosti su bili poljoprivrednici i ministar poljoprivrede ribarstva i ruralnog razvoja Petar Čobanković. Novinar je najavljujući ministra poljoprivrede rekao da se on upravo vratio iz Bruxellesa, što je za pretpostavku imalo da će ukupna javnost, među kojima i široka baza poljoprivrednih proizvođača, čuti relevantne informacije. No to se nije dogodilo. Kolega Grgurić nije ministru Čobankoviću postavio prava pitanja koja bi potakla ministra da njegovi odgovori budu informacije iz sfere dogovorenih pravila i odredbi EU na planu poljoprivrede.
Osim ponavljanja sume iznosa financijskih omotnica što je već javnosti poznato, ništa novo u toj emisiji nije izneseno. Neki od poljoprivrednika u žaru diskusije govorili su svoje pretpostavke o plaćanjima u EU, kao da se radi o činjenicama.
Ministar Čobanković nije bio pošten prema javnosti i nije se bez novinarskih pitanja osjetio pozvan iznijeti niz činjenica i dogovorenih stajališta iz procesu pregovora s EU. Ministar je otišao u sferu impertinencije zaboravljajući da, tko sjedne pred kamere bilo koje televizijske kuće, ima prvu dužnost informirati široku javnost o području iz teme emisije zbog koje je i pozvan u emisiju.

EU HRVATSKOJ PRIPREMILA STRATEGIJU O INFORMIRANJU, KOJA JE ZANEMARENA
Hrvatska ima strategiju o informiranju o pripremanju za članstvo u EU, ali je nije primjenivala. To je strategija za informiranje kakvu je osmislila i u tu svrhu priredila Europska komisija. Strategiju čiji je puni naziv KOMUNIKACIJSKA STRATEGIJA ZA INFORMIRANJE HRVATSKE JAVNOSTI O EUROPSKOJ UNIJI I PRIPREMAMA ZA ČLANSTVO izdalo je Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija 2006. godine. Publikacija od 80 stranica je dvojezična, hrvatsko- engleska, prevedena upravo za potrebe informiranja javnosti u pripremama za članstvo.
Sadržaj te publikacije je slijedeći:1. Uvod, 2. Pretpostavke i implikacije za Strategiju, 3. Opća komunikacijska svrha ciljevi i pristup, 4. Ton, jezik i poruke, 5. Ciljne skupine 6. Informiranje o tijeku pregovora 7. Sudionici i partneri u komunikaciji, 8. Radna sredstva, aktivnosti i pristupi 9.Načini i sredstva 10. Informiranje uoči referenduma (kampanja) Prilog 1: Ciljne skupine, Prilog 2. Radna sredstva

Iz KOMUNIKACIJSKE STRATEGIJE ZA INFORMIRANJE HRVATSKE JAVNOSTI O EUROPSKOJ UNIJI I PRIPREMAMA ZA ČLANSTVO objavljujem 6. dio iz Sadžaja kako bi svatko koga to interesira mogao pročitati kako je Europska komisija predložila Informiranje o tijeku pregovora.




Od kraja 2005. godine kada su počeli pregovori za članstvo u EU, o pregovorima i tijeku pregovora hrvatska javnost je bila informirana tek od dopisnika dnevnoga tiska i televizijskih dopisnika iz Bruxellesa u javljanjima u TV eter u trajanju od po nekoliko minuta. Informacije su bile osnovne i načelne.
Da li je bilo teško raditi po već PRIPRENLJENOJ strategiji i hrvatsku javnost zaokupiti pregovaračkim problematikama?
Sve do sada Hrvatska javnost je bez ikakvih ozbiljnih informacija o pregovorima o svih 35 poglavlja. Ono što je javnost o nekim poglavljima i saznala iscurilo je iz dobro zatvorene informacijske vreće – doslovno na kapaljku ( zahvaljujući ponekom upornom novinaru) Zašto je tako bilo potrebno raditi, a ne transparentno i otvoreno na što hrvatska javnost ima pravo?

NACIONALNI ODBOR ZA PRAČENJE PREGOVORA IZABRAO ŠUTNJU
Kada sam prije dva mjeseca upitala dr. Vesnu Pusić kao predsjednicu Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU, zašto tolika šutnja o pregovorima i rezultatima postignutog, ona je odgovorila „ Argument da se ono što tražimo u pregovorima drži zatvorenim za javnost je bio da će RH u pregovorima tražiti maksimum u svim stvarima, a realno je da nećemo dobiti maksimum u svim stvarima i da se onda obznanjujući te zahtjeve ne stvaraju određena očekivanja kod javnosti. Jer ako se to ne realizira, onda cijela stvar izgleda kao da je neuspješna. „
Koliko je ovakav argument opravdan kada se radi o tako značajnom i opsežnom poslu kao što su pregovori o pristupanju EU, neka prosudi svatko sam.
Informiranje o postignutim rezultatima tijekom pregovora već bi bila svojevrsna priprema na promjene koje priprema za članstvo u EU nalaže.
A promjene su značajka svega postojećeg i nikada nisu lagane.






Post je objavljen 29.07.2010. u 16:00 sati.