Sve što nas ne ubije, čini nas jačim, odurnijim,odvratnijim i hladnijim. Moja verzija one stare narodne. Ne vjerujete da je tako? Jeste li ikada osjećali toliku bol u grudima da ste se grčili od istih, a ti bolovi bili prouzrokovani emocijama? Nakon toga gledaš na sve ovo skroz drugim očima. Nema više one stare zajebancije, osmijeh više nije isti, male stvari te ne čine više sretnim kao prije. Jednostavno, više nikada neće biti kao nekada. Nema više mi,od toga trena ostaješ samo ti, sam samcat. Tada poželiš da ostane uvijek tako, radije biti sam i tužan, nego sve to ponovo proživjeti. Sve je to nekako zbunjujuće, nestvarno. Ujutro se probudiš i nadaš se da je to sve bio samo košmar, ali te sreće ipak nisi...
Post je objavljen 29.07.2010. u 15:01 sati.