Ukradeni urezi na ramenima ne prolaze. Vrijeme razoružava njihove rubove, ali sredina je uronjena mirnije, dublje; u gustim vodenim ucrtavanjima gdje se ogledam netom prije još jednog sna, utisnem osjećaj pripadanja u toplinu tkiva, naježim dah. Toliko ti dopuštam.
Nakon svega, danju, osjetila pristaju spremati te u zanemareni putopis, dosanjavanje pada. Na sigurnije mjesto na kojemu te i dalje nema.
Post je objavljen 29.07.2010. u 12:23 sati.