Marketing
SINOC SU MI TEKLE SUZE
.
(Na ovoj fotografiji je mala Zeljka Juric cije su suze obiljezile tragediju vukovara)
Pomislio sam prvo ovaj post nazvati "Jos jedna obicna prica iz rata" ali sve price iz rata su obicne ako se ne ticu nase obitelji a onda prica postaje neobicna.
U zimu 1992 -1993 godine u Sarajevu je poginuo od moga strica sin jedinac (rodjen 1968 godine).
Volio sam ga kao rodjenog brata, bio je divan mladi covjek koji je pred sam rat zasnovao obitelj i ocekivao dijete. Vidjeli smo se posljednji puta u jesen 1991 godine kad sam kao prognanik otisao iz Vukovara i nisam ni slutio da ce to biti posljednji puta da se vidimo.
Samo 20 dana prije nego sto mu se rodila kcerka koju su zeljno ocekivali, otisao je obici prijatelje na liniju mada nije trebao i tada je neprijateljska granata pala nekoliko metara od njega.
Svi smo plakali.
Mlada majka i zena prezivjela je strahote rata u Sarajevu, gladna i napacena odlucila je potraziti srecu i novi zivot daleko od pakla u kojem je zivjela i tuznih sjecanja. Otisla je za USA, ponovo se udala dobila jos dvije prekrasne kcerkice i nastavila novi zivot sto je i razumljivo.
Na zalost, kako to vec biva i kako je kod mnogih ljudi, daljine su ucinile svoje, veze su se izgubile, kontakti prekinuli i ostala su samo sjecanja. Mislio sam cesto na to dijete od moga bratica kako li zivi gdje se nalazi, koju skolu ide, zna li za nas i da ima jos nekoga tko ju iskreno voli.
Sinoc mi se telefonom javila jedna prelijepa djevojka koja sada ...ima 17 godina, planira studirati medicinu i koja mi je napunila oci suzama. Pricali smo dugo a ja sam kao malo dijete plakao.
Bilo mi je tesko zadrzati suze.
Razmisljam jucer i danas koliko je ovakvih i slicnih prica gotovo kod svakoga.
Koliko smo se rasuli po svijetu, koliko smo se pogubili sa prijateljima, sa obitelji, sa dragim osobama koje mozda neki nece vise nikada vidjeti.
Zahvaljujuci Facebooku pronasao sam u posljednjih nekoliko mjeseci osobe koje nisam vidio 30 godina, drage prijatelje iz skole, iz dana kad sam bio dijete. Na facebboku sa jucer po prvi puta vidio i sliku kcerke moga pokojnog bratica, djevojku koja me je nazvala i pokazala da i ona misli na nas.
Imate li vi svoju pricu koja vam tjera suze na oci ?
Post je objavljen 29.07.2010. u 07:37 sati.