Sretnem se s frendom neki dan.
Intimnim frendom.
Intimnim jer je jedan od onih s kojima mogu raspredati sve teme svijeta od hemeroida pa do zadnjeg saziva sabora.
I isto ćemo se smijat.
I kaže tako Krešo da me se sjetio jučer na zahodu.
Ja se nasmijem i kažem:
– Fino, Krešo. Nadam se, nakon što si povukao vodu?
- Ma ne stari, znaš da nas je hrpetina u firmi ali imamo samo jedan zahod po katu. E, i tako ti ja imam svoje caarstvo u koje se istovarim taman nakon prvog sastanka malo Fejsa i kavice... Brat bratu, jedanaestica je trenutak kad sam svakodnevno sperman za čistku. Uzimam novine i pičim na zahod.
- A tamo još deset prisralih?
- Ma ne, svi to obave do deset. Ali tu nastaje problem. Neki tip, koji je očito duhanski ovisnik, svako malo si dođe zapalit jednu u klonju.
- Pa šta nije zabranjeno, izljepljeno papirima s pečatom da se ne smije?
- Naravno da je, ali mi smo na osmom katu, na pol puta do terase i pol puta do dvorišta s jednim presporim liftom. Tip je navodno dvaput ugrizo nekog u liftu kad je išao čikat... Al samo neke menadžere, nije bitno, nego frajer mi se nasere u zahod i uživa... Već si je i pepeljaricu instalirao i ne miče je, čeka ga ko bega.
- Pa uživaj i ti, kaj ti fali, k’o da si na derbiju.
- Nemrem buraz, astma me stisla. Nemam više 18 let... A unutra – komora, nema prozora, ventilacija iz razdoblja Ante Markovića, stisnuto, a vruće...
- Zovi inspektore, ono, pa poginut ćeš. Ne daju ti osnovno građansko pravo na sraćku? Pa tog ni u Ruandi nema!
- Eto. Zato ti to pričam.
- Šta?
- Pa došli smo do biti. Dakle, ja nazovem inspektore, oni me legitimiraju, dođu u firmu, šćućure pred vratima i dočekaju onog Turčina. Ukebaju ga, rebnu mu soma kuna, firmi rebnu 20.000 kuna, a mene potapšaju i kažu gazdi – super vam je ovaj mladić, napravio je dobro djelo.
- A gazda ti iskopa oko, odbije od plaće i istjera ko pseto jer si mu uzeo 21.000 kuna iz džepa?
- I još mi se svi smiju i nema šanse da nađem posao sljedećih pet godina – ko želi cinkaroša i curicu u firmi?
- Fina nam je ova Hrvatska, misliš da bi te neki odvjetnik uspio izvuć?
- Moš mislit... Još bi ja na sudu ispao kriv jer ne serem u slobodno nego u uredovno vrijeme.
- Gle, imam ideju. Znaš gdje sjedi taj tvoj kreten?
- Naravno, ima kancelariju do mene.
- Pa kad on ode zapalit cigaretu na zahod – ti mu se lijepo uvuci u sobu iseri na radni stol, sve fino po tastaturi, slušalici i postitima...
- Ideeeš. A hoće dobit astmu od toga?
Pozdravljamo se, a ja odlazim i razmišljam koliko malo primitivaca u ovoj patuljastoj državi, carstvu krađe, nepotizma i tajkunluka, sere po toliko puno beskičmenjaka.
I strah me za moj zahod...
Preneseno s http://www.pressthepresident-croatia.com
Post je objavljen 28.07.2010. u 14:05 sati.