Nemoguće je proći kroz život ...
a da ti ne propadne neki posao,
da ne budeš razočaran prijateljstvom,
da nikad ne budeš bolestan,
da ne osjetiš bol ljubavi,
da ti nitko u familiji ne umre,
i da nikad ne pogriješiš.
To je cijena života.
Ipak, nije važno ono što se događa, već kako se reagira.
Ako se prepustiš sakupljanju vječno krvavih rana,
živjet ćeš kao ranjena ptica nesposobna ponovno poletjeti.
Rasteš...
Rasteš kad ne postoji praznina u nadi, ni oslabljenost volje, ni gubitak vjere.
Rasteš kad prihvatiš stvarnost i samouvjereno je živiš.
Kad prihvatiš svoju sudbinu, ali imaš volju da učiniš sve kako bi je promijenio.
Rasteš integrirajući ono što je iza tebe,
stvarajući ono što je ispred tebe i vizualiziraš ono što može biti tvoja budućnost.
Rasteš prebrođujući, poštujući samog sebe i dajući plodove.
Rasteš otvarajući put ostavljanjem tragova za sobom,
i kad si sposoban integrirati i učiti iz svojih iskustava...
Rasteš sijući korijene!
Rasteš postavljajući si ciljeve,
ne obraćajući pažnju na negativne komentare i predrasude.
Kad svojim ponašanjem daješ primjer ne pridajući važnost ismijavanjima i prezirima.
Kad ispunjavaš svoju vokaciju.
Rasteš osnaživanjem karaktera, uzvišenog obrazovanjem.
Rasteš iskazujući svoje osjećaje...
Rasteš kad si spreman suočiti se sa ogoljelim granama zime,
berući ruže bez obzira na trnje
i označujući put unatoč prašini koja se diže.
Rasteš kad si sposoban očvrsnuti na ostacima iluzija
i namirisati se otpacima cvijeća...
I osjetiti žareći plamen na ruinama ljubavi!
Rasteš pomažući bližnjima, upoznajući samog sebe i
dajući životu više nego što primaš.
Rasteš usađujući korijene kako ne bi mogao izmaknuti i pobjeći...
Braneći se kao orao da ne prestaneš letjeti...
Usidrivši se kao sidro i sjajeći kao zvijezda.
Dakle...
Rasteš
Susana Carizza
Post je objavljen 27.07.2010. u 21:15 sati.