Postoje razdoblja u kojima sve izgleda kao da se ne mrdamo s mjesta. No, mi i ne znamo što se sve događa u dubinama, koje sve aktivnosti, koja unutarnja kretanja i preslagivanja. Ne može sve doći onako kako poželimo i onda kada poželimo. Često ono što poželimo i nije ono što je najbolje za nas. Previše je nepoznanica. Mreža života je prekompleksna da bi ju mogli obuhvatiti razumom. Želja da ju razumijemo potpuno - besmislena je. Ono što možemo je - umiriti se, ući u najdublje dijelove sebe, u prostranstva tišine u sebi. I kad se na površini ne događa ništa, u dubini je živo. Vrijeme kvalitetne tišine preduvjet je za vrijeme kvalitetne aktivnosti, makar nam se to čekanje i ne svidjelo previše. Povjerenja. Strpljenja. Budne pažnje.
"Dopusti da se stvari događaju onako kako se događaju. Na kraju će se sve veoma lijepo posložiti. Ne trebaš se naprezati u smjeru budućnosti - ona će sama doći k tebi. Uvijek postoje trenuci kad se osjećaš prazan i otuđen. Takvi su trenuci iznimno poželjni jer pokazuju da je duša odbacila svoja sidra i da plovi prema dalekim mjestima. To je nevezanost - kad je sa starim gotovo, a novo još nije stiglo. Ako si uplašen, takvo stanje može biti mučno, ali uistinu nema ničega čega bi se trebao plašiti." Nisargadatta (Ja sam To)
What have I become
My sweetest friend
Everyone I know
goes away
In the end
And you could have it all
My empire of dirt
I will let you down
I will make you hurt
If I could start again
A million miles away
I would keep myself
I would find a way
Post je objavljen 27.07.2010. u 16:03 sati.