Marketing
Satkana od sjećanja
Osječam tlo pod nogama,tako lagano da u sebi osjetim strah.Strah da će se tlo slomiti i da ću pasti u neku jamu nekog svog i ne baš lijepog sjećanja.Osjetim kako mi zastaje dah i znoj koji mi se cjedi niz lice.Sjetim se i mojih sada suhih usana na koje bi bilo tako dobro da na njih padne koja kapljica.No ništa od toga.I dalje hodam po tlu svoje prošlosti.Koje je tako lagano kao da hodam po žici i u mene se uvlači strah.
Put po kojemu hodam je dugačak,strmovit i okržen oštim kamenjem koje samo čeka da se na njega spotaknem i da padnem u jamu,u jamu koja u sebi sadrži sjećanja.Loša i dobra.I prije sam znala pasti u njih.I onda bi me preplavili osjećaji,ponekad i ne baš tako lijepi.Ponovo bih osjetila miris toga dana,ponovo bih vidjela sebe i druge ljude u tom sjećanju.I da znam da ću pasti.Bez obzira na čvrstoču koju tako vješto čuvam u sebi.Jer od prošlosti nemogu pobječi,ona me kao sjena prati još od samog mog rođenja.I sa sobom nosi neka lijepa,ali i neka ružna sječanja.
Post je objavljen 27.07.2010. u 13:37 sati.