NEXT
Film o vremenu
2007.
Nicolas Cage
Julianne Moore
Jessica Biel
7.11.2009.: Morana, dan kada je ljepota bila ono što jest: bez ostatka.
Na dan Intonirane Crvene Lune, 8.11.2009. u 00:4 a.m.:
Talijanski slikar Carlotti. Definirao je ljepotu. Rekao je da je ljepota zbroj dijelova koji zajedno tako rade da ništa ne treba dodati, oduzeti ili mijenjati. Morana ti si takva.
Nešto u vezi s budućnosti. Svaki puta kada je pogledate, mijenja se. Jer ste je pogledali. I to mijenja sve.
Stvaranje radi zadovoljstva stvaranja – cilj je umjetnika. Zato je umjetnik svetiji od sveca.
Nijedan pravi umjetnik ne treba ništa dokazivati. Jer, danas se čak i istina može dokazati.
Poncije Pilat: Što je istina?
Naoko je paradoksalno, ali je istinito: život oponaša umjetnost mnogo više nego što umjetnost oponaša život.
Priroda je uvijek iza vremena. Samo su veliki umjetnici uvijek ispred.
U teškim vremenima umjetnost posuđuje – ne od života – već od drugih umjetnosti.
Otkriće Amerike početak je smrti umjetnosti.
Cjelokupna je umjetnost sasvim beskorisna.
Ako je osnovna svrha umjetnosti Razumijevanje, priznajmo, onda, da ako želimo pružiti obrazovanje u skladu s najnutarnjijom prirodom i smislom (tih velikih umjetničkih djela), to neće biti obrazovanje o senzibilnosti, već obrazovanje o filozofiji, u Platonovu i Aristotelovu smislu riječi, za koje ona podrazumijeva ontologiju, teologiju i kartu življenja, te mudrost koju se primjenjuje na svakodnevne stvari.''
Urota Oriona: Da li smo u procesu duboke mutacije genetskog standarda? Može li nam umjetnost to danas prikazati i objasniti bez dokazivanja?
Philadelphia eksperiment? USS Eldridge 1943. vrhunac je II Svjetskog rata. Nastala je pukotina u našoj dimenziji – prostorno-vremenska - i preselila se u Južni Atlantik. To područje oduvijek je pogodovalo neprirodnim pojavama. Avioni, ljudi, brodovi otišli su kroz pukotinu. Zašto imamo vizije? Zato jer se pukotina nastavila eksponencijalno širiti u veličini i intenzitetu od 1943. Američka mornarica je izmislila pojam Bermudskog trokuta. Svi su mislili da ga je izmislio neki novinar iz 60-ih. Mornarici je trokut oduvijek predstavljao tu neprestano rastuću pukotinu. Povećanje u nestancima, distorzije u prostorno i vremenskom, neobično vrijeme. To je sve zato jer se približavamo nečemu što ljudi u mornarici nazivaju Događaj – Crux. Od 1971. mornarica zna da dolazi. Tada su mornarički znanstvenici predvidjeli datum i vrijeme kada će se dogoditi i kažu ''Bože pomozi nam''. Mornarica
Priprema povratni udar u pravom trenutku prije Događaja Crux. Oni predviđaju da će se pukotina zauvijek zatvoriti. Ovo je rat. Rat sa silama prirode. Pokušavaju zaustaviti ovu noćnu moru koju smo sami stvorili.
Stvorili smo mogućnost biranja sudbine i drugih putova. Poruka je, vjerujem ovakva: Ako postoje svi ovi putovi, možda nije kasno promijeniti onaj na kojem se nalaziš. Toliko vremena provodiš radeći da ne slušaš, ne misliš. Ne dijeliš svoj život sa onima do kojih ti je stalo.
i
Alessandro Baricco
NEXT
''…To iznad svega znači upitati se jeste li zbog želje da živite u bogatijem svijetu spremni živjeti u svijetu koji je selektivan, natjecateljski, okrutan, u svijetu kojim vlada samo zakon jačega i u kojem pobjednici pobjeđuju a gubitnici gube.
Kako bih vam pomogao iznaći odgovor, podsjetit ću vas da je dobar dio proteklog stoljeća posvećen naporima da se izbjegne stvaranje jednog takvog svijeta. Nikada ranije nije se tako svesrdno tražio način preživljavanja i bogaćenja koji bi izbjegao predaju okrutnom zakonu jačega. Na posve očit i zaokružen način tu su ideju slijedila dva velika povijesna projekta: realni socijalizam i ideja socijalne države (Kopnena koncepcija civilizacije Euroazijskog Reda ili Polarnog Reda). Spominjanje ovih termina danas zvuči poput psovke, ali u svom temelju te ideje su nosile istu težnju: pronaći sistem koji neće zaustaviti razvoj, ali će izbjeći otvoreni prostor na kojem snažniji gnječi slabijega i gotovo. Zašto su težili takvom cilju? Zato što su bili plemeniti? Ne, već zato što su bili zgranuti. Bili su zgranuti promatrajući nehumane uvjete u kojima je živio prosječan europski radnik na kraju devetnaestog stoljeća, šokirani bijedom u kojoj su se utopile bezbrojne američke obitelji u samo jednom danu i to zbog (samo za njih) nepredvidivih obrata na burzi.
Shvatili su da svijet bez dobro organizirane mreže, bez mogućnosti preraspodjele bogatstva, bez skrbi za one najslabije, jest svijet koji proizvodi nečuvene patnje, a osim svega toga, može se u trenu okrenuti protiv tebe: takav svijet je neka vrsta centrifuge koja drobi sudbine i koja, ukoliko ne slijediš ritam potreban da ostaneš u centru, nemilosrdno gura prema bespućima bijede iz koje više nema izlaza.
Ne, oni nisu bili dobri. Bili su jednostavno zgranuti.
Post je objavljen 27.07.2010. u 08:00 sati.