I kak dati naslov, kak, kad vidim ime blogera.
Ono, dođem doma, načnem pivu, odem na comp
i odmak
Jebate, mogli su joj još dati i neki orden zasluga za narod,
sa srebrnim vijencem.
I ajd sad reci da su normalni.
Moš misliti zasluga i rada, a pol stanovnika na burzi,
a druga polovica ruje po kontejnerima.
Sick, fuuuuuuuuuuj.
Onda, naletiš na text, ono nova topla voda,
da ak ništ ne radiš, ak te nitko ne jebe,
već vucaraš svoju guzicu po šumama i gorama,
očišćenih od zlih Nemaca,
da nisi pod stresom.
Ma KLIK i odem u kičen, gdje sam i bio the day after yesterday,
and the day before yesterday after before,
da se smirim hranom.
Kad ono, svinjski but, ohlađen, a tak suvo zgleda,
ko jelova daska.
Kak to gutati?
Treba smisliti neki lubrikant, neko mazivo,
a da je momentalno, instant.
I brza improvizacija,
kao jedna g'đa, koja u kuhinji improvizira kroj gaća za svaku golu hrv. rit.
Pa red bosiljka,
pa paradajza,
pa sira,
pa malo maslinovog
pa u mikrovalku na 2 min., 600W.
i mogu izjaviti da je čist O.K., ono ko pizza.
Post je objavljen 27.07.2010. u 06:32 sati.