Marketing
EU kao Savez državica – regija?
Ne nisam zlopamtilo (iako bi nekada bilo dobro da jesam), nisam od onih koji će se radovati „kada susjedu crkne krava“, ali ipak…
Odluka Međunarodnog suda pravde u Haagu, ma kakav on bio i ma čije i kakve interese zastupao, kojom se potvrđuje da „proglašenje nezavisnosti Kosova nije u suprotnosti s međunarodnim pravom“ na neki način nama Hrvatima, i inim, koji smo bili žrtve Miloševićeve velikosrpske politike, ipak predstavlja stanovitu satisfakciju, pa makar bila neobavezujuća za Srbiju.
Naravno da je odluka u Srbiji izazvala „potištenost“, i „nevjericu“ (a koliko vidim danas i žustre rasprave u njihovom Parlamentu; bit će opet političkih ubojstava, to je kod njih u tradiciji), jer je još do jučer ministar vanjskih poslova Srbije Vuk Jevremović (kao i većina srpskih političara) bio uvjeren da će pravorijek biti u korist Srbije. No pustimo da srpski političari kusaju „supu koju su sami zakuvali“ (mi imamo našu „krumpir salatu“ već pomalo „bajatu“ kako bi rekli s onu stranu Drine 
) i neka pokušavaju sada intervencijom u UN spasiti ako se što da spasiti (premda bi im bilo najbolje da ne potežu vraga za rep!).
Nije im se za čuditi! Jer ako se „ustali“ samostalno Kosovo, moglo bi se desiti da u drugoj, sjevernoj, pokrajini nekima dođe, pogotovo nakon ovakve odluke suda, iz guze u glavu da bi i oni mogli biti samostalna država. A u tom slučaju Srbija bi se svela na „beogradski pašaluk“.
Što bi rekao narod: tko s vragom tikve sadi, o glavu će mu se razbiti.
Međutim cijelu tu fertutmu navodim iz drugog razloga. Ako se tko od, tada malobrojnih, štioca mog bloga još sjeća, ja sam u veljači 2008. godine u povodu proglašenja nezavisnosti Kosova napisao post u kojem sam izrazio bojazan da je tim činom otvorena Pandorina kutija u koju su bile zatvorene težnje niza političkih čimbenika koji će možda temeljem tog čina početi razmišljati o sličnoj ideji. A kako se vidi iz donje slike ima ih dosta.
Uploaded with ImageShack.us
Doduše po mojem tu nedostaju još Belgija i Herceg-Bosna (zašto ne?). Barem što se Europe tiče.
Politolog dr Damir Grubiša (kojeg inače vrlo cijenim) u J.L. od 2010-07-24 kaže: „Mnogi će se pozivati na odluku Suda da se pravo na samoopredjeljenje ne može osporiti, mada ona ne omogućava i ne potvrđuje da se i ostali mogu pozivati na pravo na samoopredjeljenje.“ Uz sve dužno poštovanje prema dr Grubiši to mi izgleda kao želja „poštene dame“ koja bi, ali ne bi da uđe.
Siguran sam da Republika Srpska, premda nije do sada priznala Kosovo, samo iz prikrajka vreba trenutak da temeljem te odluke provede referendum za odvajanje iz BiH i pripojenje Srbiji (pa da se na taj način Srbiji „kompenzira“ gubitak Kosova). Kakve bi to posljedice imalo na „Balkansko bure baruta“ neću ni zamišljati.
Zato mi se čini ako je proglašenje Kosova samostalnim političkim subjektom i priznanje toga čina od gotovo svih zemalja EU plus SAD bilo otvaranje Pandorine kutije, onda će ova odluka Suda definitivno onemogućiti da se ta kutija ikada više zatvori.
I na kraju da se malo poigram Nostradamusa.
Ako se ovako nastavi „usitnjavanje“ pojedinih država lako bi se moglo dogoditi da kroz izvjesni broj godina ili desetljeća Europa opet bude napučena s mnogo malih državica-regija, kao što je u srednjem vijeku bila napučena mnogim kneževinama, koje su veliki ljudi poput Bismarcka „ognjem i mačem ujedinili“ u moćna Carstva, e da bi danas zahvaljujući „demokraciji“ i „pravu na samoodređenje“ neki mali „Bismarcki“ željni vlasti i samodokazivanja stvarali svoja mala Carstva.
Povijest se ponavlja!
Post je objavljen 26.07.2010. u 20:42 sati.