Bliskost i blizina unatoč dubokim prožimanjima nisu niti će ikad biti isto, sličnosti ih čine različitima. Apsurd prožimanja kroz nedodirljivost, taktilnost vacuuma kroz prisjećanje na nedoživljeno u vremenskom stroju za nevremena.
Vrijeme liječi, nevrijeme je bezvremeno. Beskonačnost nastala dijeljenjem s nulom pruža nadu da bi umnožak s recipročnom vrijednošću vratio stare pozicije, bez brkanja varijabli i konstanti, kad bi se ostale dimenzije smjele ignorirati. Nakardnost ljepote dokaz je apsolutne relativnosti kloniranih dobrih namjera. Nije mi svejedno.
Post je objavljen 26.07.2010. u 13:03 sati.