Marketing
Ethnoambient Salona 2010, vecer treca
Vjetar je sinoć pričekao da zaokružimo ovogodišnju proslavu pa da može sakupiti i prenijeti dalje sve te dobre vibre i radosne misli o divotnom zajedništvu u raznolikosti.
Uvijek je neobičan "dan poslije“. Svake godine drukčiji. Da nema tog civilizacijski uvjetovanog mjerenja vremena ne bismo ni znali koji je ovo po redu susret sa publikom Ethnoambienta. Nekako se povežu u jedan niz koji raste. Iako se dvije večeri za redom dogodilo da je nestalo ulaznica i da je možda veći prostor logičan korak, mi ionako ne funkcioniramo po nekoj logici u drugim stvarima pa teško da ćemo i u ovome – Gradina je poseban prostor i ne bismo ga mijenjali, samo se nadam da nas sljedeće godine neće dočekati još neko bolno iznenađenje kao što je ove godine bilo porušen i posječen biljni svijet u prostoru backstagea. Nestao je dosadašnji lijepi vrt koji je stvarao poseban ambijent – kao da je nestao dio vjerne i drage publike… Ne znam koji su razlozi tog pustošenja – vjerojatno su opravdani nekom logikom, ne želim vjerovati da bi netko iz obijesti porušio to zelenje, ali… Da. Logika. Zbunjujuća stvar.
No, nije mi bila namjera pisati o tužnim trenucima i spoznajama već o lijepima. Jedan od njih stvorili su Iva i njezini prijatelji, dugogodišnji posjetitelji festivala.
Naime, ove godine nismo planirali raditi uobičajeni after-party budući da je situacija na nekoliko razina bila drukčija nego inače, ali Iva i njezini prijatelji samoinicijativno su pripremili nekoliko vrsta slatkih i slanih delicija i donijeli ih te počastili glazbenike i ekipu. Ovih dana nekako često ostajem bez teksta u govoru i u pisanju. Mislim da bi mi bilo lakše uzeti kist i naslikati osjećaje koje su u meni stvarali divni ljudi kojima smo bili okruženi; stalna i svešireća postava iz Trećeg svijeta pa uvijek nasmijana Davorka i njezina kreativna „cvjetna“ ekipa, zatim Žule, Vlado, Aco, Joško, Željana,… i sva ta nasmiješena lica u publici i na pozornici, radost na obje i na sve strane… Zbog svih tih ljudi u tim danima zaboravimo na sve „izazove“ koji su prethodili organizaciji festivala i prepustimo se osjećaju zahvalnosti jer izgleda da sve to ima smisla… Možda nema onoga što se danas zove „logikom“, ali nama se potvrđuje da ima smisla…
I s tim osjećajem sad možemo krenuti i u pripreme za sljedeću godinu.
Ljetos na festivalu „Roots and Blues“ u Kanadi upoznali smo jednu divnu dušu iz Meksika… I prati ga sjajan bend. Ove godine nismo uspjeli uskladiti termine, ali sljedeće… ; )
P.S. još nekoliko fotki od sinoć - na starom mjestu
Post je objavljen 25.07.2010. u 21:06 sati.