Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. srpnja 2010. godine
Vrijeme radosne molitve i predanja
„Dječice, ne budite zarobljenici svijeta, već slijedite Majku vaših duša, odazovite se glasu što blagošću nadjačava buku zavodnikovih bubnjeva, što se kroz zatvorske pukotine probija do onemoćalih srdaca, željnih mira, istine i slobode. Otvorite se ljepoti modroga zvuka što blagoslovljeno sipi s izvora vječne svjetlosti, što vas hrani dobrotom, nježnošću i praštanjem, što vas liječi zagrljajem milosrđa i prožima nadom, ljubavlju i razumijevanjem.“
Eto, mogli bismo i ovako nadopuniti Gospine riječi iz njezine posljednje poruke. One su kvasac vjere što bubri i raste, kojima moramo obnavljati kruhove života, mijesiti tijesto ozdravljujuće hrane, kojom ćemo se krijepiti na radosnoj gozbi pri povratku u Isusovo stado. 0ne su melem koji nas oslobađa zagušljivosti laži, alatka koja s prozora duše runi kraste malodušja, koja otklanja balaste prljavih nakupina i mrakova, kojima nas je oblijepio knez svijeta, gospodar lukavosti, zla i mržnje. Poziva nas Uzorita da je slijedimo s radošću, da se ne okrećemo za zovom probitaka i grijeha, da ne zastajkujemo pred izlozima lažne svjetlosti i nemoralnih ponuda, da ne slušamo ispraznu retoriku i ne priklanjamo se olakim obećanjima. Iznova nas preklinje da se primaknemo Isusu jer samo uz njega i s njim prozrijet ćemo i razotkriti mračne planove zvijeri, obnoviti zdrav razum i pročistiti srca, napustiti magluštine i opojnost etera koji nas okružuje, uspavljuje i zarobljava. Nama je, kao žednome piće, potrebna iskrenost, otvorenost i jasnoća koja se isijava iz Gospodinovih riječi i koja zrači iz njegovih rana. Nama je potrebna snaga Onoga koji je, postavši čovjekom, pretrpio sve naše patnje i poniženja, koji je bio okrunjen trnjem zlobe i oholosti, koji je na križu ponio sve naše grijehe, koji nam je pokazao kako izbjeći zamke zloga, koji je Mukom sa sobom pomirio svijet.
Hoćemo li prihvatiti nagovore kneza propasti ili se prepustiti Otkupitelju? Hoćemo li i dalje gacati u blatu ili se okrenuti vječnosti iz koje struji punina, hoćemo li prihvatiti probitke i slavu zemaljsku ili pružiti ruke Onome koji otklanja strahove i mrakove, koji je u boli i kušnjama radost i mir, koji je budućnost, jedina istina i život u izobilju?! Ma kamo krenuli, nama je doći pred lice Gospodinovo i prinijeti mu poputdbinu. Hoće li to biti prah i propadljivost ili sjaj ljubavi, odlučujemo sami, ovdje i sada. Ne prepuštajmo slobodnu volju manipulacijama i izokrenutosti, već ostanimo čvrsto usidreni u svjetlosti Srca Presvetoga i putujmo s njim da ne bismo obezglavljeni plovili obalama mraka. Poziva nas Gospa da bunar vjere ne razvodnjavamo kompromisima i ne ulijevamo u njega splačine i mutež, da ne služimo dvojici gospodara, da ne miješamo trule sa zdravim plodovima, da ne primičemo plijesan suhoći, da ne izjednačujemo bolest i zdravlje. Dok ne poslušamo Majčine riječi, uzaludna će biti sva naša nastojanja da ne upadnemo u mrežu podvala i ne zagrizemo u mamac patvorina i privida. Lutat ćemo sve dotle dok se ne posvetimo Srcu Bezgrješnome i ne pružimo ruku pastirici Sinova stada jer nitko drugi, osim Gospe, ne može nas izvesti iz labirinta neprijateljevih umotvorina. Uostalom, zato i jest već skoro tri desetljeća s nama.
Dok iščitavamo Marijine međugorske poruke, dopuštajući Duhu Svetom da ih osvijetli svjetlom istine, u njima razovijetno naziremo proročka navještenja, potpunu i neiskrivljenu sliku vremana u kojem živimo i blijesak onoga što će doći. Jer tajne su već objavljene pa ako netko ima uši neka ih čuje, ako ima oči neka ih vidi, ako ima srce neka ih primi, čuva i dalje prenosi mlakima. Velike su milosti ovog vremena u kojem bukte međugorski dani, u kojem se opominjući i blagi Gospin glas razlijeva na sve četiri strane svijeta. Blagoslivljajmo njezin boravak među nama, sadimo sjeme i umnožavajmo rodna stabla, njegujmo krošnje koje će nas štititi pred uraganom što se nadvija nad malo stado, sačuvajmo torove koji će biti utočište pred skorim konačnim, ne više perfidnim, već otvorenim napadom zvijeri. Iskoristimo ovo vrijeme radosne molitve i predanja jer će uskoro doći dan kad će nam se učiniti da nas je i Bog ostavio, kad će poslije zadnje Majčine poruke zalutaloj i zabludjeloj dječici te njezina kratkotrajnog odlaska, nastupiti dani teške trpnje i suhoće, kad će anarhija prožeti cijeli svijet, kad će se mutikaše povući na pričuvne položaje, a narod ostaviti u nemilosti. Bit će to vrijeme bolno i kratkotrajno, kada ništa nećemo moći učiniti za same sebe, već se s potpunim povjerenjem i žarkom molitvom prepustiti onome koji drži konce života i smrti. Tek kad se darujemo Srcu Djevičinu, čiji je život molitva, prebrodit ćemo napasti i bestijalnosti te spremni, preporođeni i očišćeni dočekati dan Velikog Božjeg plana, prožetog istinom međugorskih tajni.
Post je objavljen 25.07.2010. u 19:55 sati.