Marketing
„Mudroslov“
G. Lesar nije imao inspiracije, možda je prezaposlen ili pak je „odišel“ na godišnji. U svakom slučaju „nikaj novega“ na njegovom blogu što bih mogao iskoristiti da se „pravim važan“ komentirajući njegov post. Razmišljajući o nekoj „laganoj“ temi za nedjelji postić, sjetih se svojih „radničkih dnevnika“.
Naime od 18. svibnja 1973. godine pa do 1. rujna 2009. godine, punih trideset šest godina kada odoh u zasluženu mirovinu, SVAKI radni dan sam zapisivao što sam taj dan radio u firmi uz poneke komentare ovisno o poslu, problemima, vremenima. Kako je do toga došlo da sam počeo voditi evidenciju rada možda ću opisati u jednom od svojih postova s citatima iz tih davnih vremena.
Mislio sam da sam u jednom od njih pohranio zidni kalendar časopisa „Priroda“ iz 2000. godine. U središtu tog kalendara formata dva A4 nalazila se slika „policijskog oklopnika“ kako podbočenih ruku na bokovima s plastičnim štitom u jednoj ruci i pendrekom u drugoj, raskrečenih nogu stoji iznad dugokosog prosvjednika koji ležeći potrbuške na zemlji, ruku vezanih na leđima lisicama uznevjereno gleda u nebo kao da će mu otuda doći spas (kaj god!).
Htio sam tu sliku objaviti uz sličnu sliku „hrvatskog policijskog oklopnika“ koji uklanjaju „prosvjedno smeće“ iz Varšavske i trpa ih u adekvatna vozila za odvoz takvog „smeća“. Nažalost sliku nisam našao, ali mi je iz jednog bloka ispao papirić s rukom napisanim tekstom za koji mi se čini da je primjeren i u današnja vremena. Unaprijed se ispričavam svima onima koji su to već čitali ili čuli pa su uzalud otvarali blog 
!
Država bi da plaćam porez,
a ne omogućuje mi raditi.
Firma bi da radim,
a nema za plaću.
Komunalne tvrtke traže svoje,
a ja nema novaca.
Žena bi da sam s njom,
ali da imamo brdo para.
I da čovjek ne pije!
Post je objavljen 25.07.2010. u 18:39 sati.