Marketing
Odgoj...
Pitanje odgoja djeteta, a pogotovo odgoja više djece je uvijek problematična tema. Naravno da svi mi roditelji obično ne vidimo vlastite greške u odgoju, a predobro vidimo greške kod naših prijatelja, susjeda ili rodbine. Tako sam malo meditirala da li da opet razbuktam strasti i ponovno pišem o odgoju (tuđe) djece ili da sve prepustim samo zaboravu. No, ne mogu, a da ne spomenem neke stvari.
Već sam pisala kako sam u onih desetak dana što smo u gostima imali naše kumče uspjela određene stvari dovesti u koliki-toliki red (koje za svojih 12 godina izgleda totalno neuhranjeno i rahitično), tako da su se roditelji čudili što mali jede s nama roštilj, te traži još...
Drugo, nakon što sam više puta počistila namrljani kečap i nutellu po raznim dijelovima stola, stolaca, frižidera i same ambalaže (izvana) mladi gospodin je dobio lamentaciju o tome kako ja zamišljam kulturu jedenja (jede se za stolom, nad tanjurom, operu zamrljane ruke, a tek onda se sve posprema - u frižider, ormar ili sudoper), i bome - čovjek se pridržavao pravila igre. Barem u našoj kući. I nisam vidjela da se malac buni i da mu je krivo što je sve oko njega više - manje čisto.
A jučer mi se dotična majka (u njihovoj uflekanoj i umrljanoj kući) jadala kako je na godišnjem, kako je jučer sve čistila do pola noći, a gle danas - sve u komi i sl...
Jebiga, ona je ta koja kreira kućne regule (npr. kod mene se doma nije smjelo jesti izvan kuhinje, a ne, ne.. Kraljica Majka je u tome bila jaako radikalna, dok ja svojima dozvoljavam, ali uz pažnju - poslužavnik, tanjur, ne mrviti po podu, ne mazati namještaj, ne ostavljati suđe i slatke čaše za sobom..).
Naravno da se nekad dese i nezgode. Ako su ih skrivili svojom nepažnom, slijedeći put je dozvola ukinuta. I tako u nedogled.
Doduše, u cijeloj priči je važan faktor i dob djeteta. Ne može se isto očekivati od trogodišnjaka i trinaestogodišnjaka. Zar ne? Trogodišnjaku se trebaju obristi rukice prije nego ga se pusti dalje da pustoši po kući, dok će veće dijete samo otići oprati ruke, ako ga se na to podsjeća.. Kod mojih kumova to nije slučaj. Nego se umrljan sladoledom osmogodišnjak hvata daljinskog, laptopa, psa....
U podužem nizu problema (osim gore spomenutih problema srednjeg sina od 12 g.), najstarijeg (nepunih 16) kojem dozvoljavaju vožnju (bolje rečeno divljanje) automobilom po selu, te su mu kupovali kondome jer je mali "ozbiljno" ljubio u 14. godini, te su mu dozvolili upražnjavanje jednog jako opasnog adrenalinskog sporta, gdje si totalno solo (znači da se možeš i ubiti ako krivo odreagiraš u pojedinoj situaciji) do sada najvećeg problema s malcem od 7 1/2 koji se boji mraka (to su prošla i ova dva starija, baš me zanima čime ih plaše, osim što ih puštaju da gledaju teve do kad žele, pa to uključuje i horrore i pornjavu na kablovskoj iza ponoći), piški u krevet, urla po noći, danju radi scene...
Naravno, djeca su zapuštena na određeni način. Ne, oni su siti, dobro obučeni, dobiju sve što si zažele, roditelji ih ne maltretiraju na nekoj fizičkoj ili psihičkoj razini i sve u svemu žive u jednoj prosječnoj, čak u nekim stvarima i načinima razmišljanja i nadprosječnoj obitelji. Ne može se tu govoriti o lošim roditeljima - do određene granice.
No, činjenice pokazuju drugačije. Definitivno se dečki od početka (a to su zapravo roditelji koji su nakon one "doddler" faze, pa je tu uletjela slijedeća beba, nezainteresirani za odgoj tj. bavljenje vlastitim potomcima) bore za pažnju - i to onu na razini razgovora, zajedničkih izleta (baš se jučer kuma isčuđavala kako to da smo Mala i ja bile u muzeju na "Bodies") - u krajnjoj liniji određenih zabrana.
O tome da mali koji kreće za mjesec dana u drugi razred više ne zna čitati, a bome mu ni matematika baš ne ide (Guzda se s njim igrao igrice: za svaku peticu dobiješ 10 kn, koliko ću ti dati novaca kao nagradu za ocjene?). A mojoj kumi je čudna bila moja zamisao da svako jutro s njim malo čita - tj. predložila sam da joj on nešto pročita naglas, dok ona recimo pije prvu jutarnju kavu.
I dalje smatram da svaka godina života nosi svoje. I nije dobro da dijete - mladi - odrasli doživljavaju određene stvari prerano, a bome ni prekasno (sjetite se samo "starih" prvorotkinja - koma za dijete i za okolinu). Prema tome - mi roditelji smo ti koji bi ih trebali usmjeravati, a ako je potrebno i s kaznama i zabranama dozirati njihove preuranjene zahtjeve.
Nemojte me na kraju svega popljuvati, jer i ja sam samo nesavršen roditelj, te je uvijek lakše davati nego primati savjete.
No, nećemo sada o meni....
Ps. Malo mi je dosadno bez djece. Pusta kuća. Guzdi već dopizdila sloboda. A bome i meni. 
Post je objavljen 25.07.2010. u 15:17 sati.