kriva slatka voda kaplje po pothodniku glava mi puca od betonskog pritiska usne su obamrle od besmisla
pocrnjela stopala u razgaženim sandalama od smeđe pletene kože izgrebane na sjedalu autobusa kao iz poslijeratnog filma nezavisnog balkanskog režisera vraćam se u zagreb tamo je bilo sunce i bosi hod po makadamskoj cesti i perfect day zrak je mirisao na so long marriane bila sam slobodna od sebe a ovaj grad je tako tužan onav grad je tako prazan
Post je objavljen 25.07.2010. u 14:42 sati.