Marketing
Granice...Up Date...
Jutros sam se probudila na granici. Sna i jave?
Ne, na graničnom prijelazu s BiH- Kamensko. Munjena kakva jesam, pitala sam se;- jesam li stigla ili idem?
Tukac za upravljačem auta držao je situaciju pod kontrolom:
-Mila, Tukice moja, jednog dana ćeš se sresti sama sa sobom na ovom ili onom prijelazu.
Nelagodu smo prekinuli jednom tako uobičajenom frazom za rano buđenje:-Ja sam gladna?- You're hungry?-kao da sam čula iz zvučnika i Narodnog radija. Naravno da jesam. Da ne griješim dušu, umjesto pitanja mogla je biti i konstatacija;- I was in Hungry.
Kad sam „hangri-oli gladna“ sve mi izgleda isto. Gladno!
- Ne nismo se razumjeli, pitala sam vas; jeste li bili u Mađarskoj? Ja sam se upravo vratila od tamo. Na granici sam čak razgovarala s Janšom-čuo se prijatan glas praćen osmijehom meni poznatog vlasnika koji je taj osmijeh sačuvao sve do Mostara. Bio je to osmijeh naše Jace i dubrovačke Jadranke koja je turiste na graničnom prijelazu dočekivala na tečnom engleskom jeziku uz darivanje smotuljka sličnim sendviču umotanom u foliju...
Priču o ljepoti i poznavanju engleskog jezika ubrzo je smjenila vijest s radija da su hrvatski državljani srpske nacionalnosti sa stalnim boravkom u Njemačkoj, pretučeni na plaži koju posjećuju isključivo Srbi iz susjednog mjesta, Islam Grčki (kakav paradoks!) zbog nepoznavanja hrvatskog jezika. Igrali su picigin po srpski s“lepom loptom“, a ne s balunom. Uvrijeđeni susjedi, Hrvati, zbog njihovog divljenja „lepoti krajolika“ uzvratili su im na lijep način bacanjem ovalnog kamena u smjeru glava. Dobro su prošli, jer kad prođe ljeto mogle bi u Varšavskoj ulici biti posađene vrbe.
Kod nas ništa nije lakše od pr/ij/elaska granice. Granice dobrog ukusa...
Granice ne priznaje, glad.
Glad je tako teška, tako naša i tako blizu...
Što je zajedničko kod ove mladeži/ mladosti?
Bezgranični osmijeh...
BTW. Brački dodatak, umjesto dvi litre uja...
Ugostili smo U Jasenovcu Šimona Pereza židovskog mirotvorca koji nam je održao predavanje, više lekciju o našoj burnoj povijesti ( NDH-ziji) na način kako to rade dobro odgojeni gosti.
Naš uvaženi Predsjednik Ivo Josipović je s bezgraničnom pažnjom saslušao gosta obećavši (?) kako će kod svog prvog posjeta Izraelu nakon obilaska Zida plača, otići do granice, „berlinskog zida“ kod Gaze koji razdvaja Palestice od Židova i zatražiti njegovo rušenje.
U međuvremenu nastavljaju se „igre bez granica“ U Srbu 27.srpnja/jula gdje će susresti štovatelji 69. godišnjice ustanka antifašista Hrvatske i hrvatski dragovoljci Domovinskog rata.
Izrael i Palestina imaju „zid“, mi ćemo ovom prilikom umjesto zida dobiti dva koridora, jedan za kretanje antifašista, drugi za branitelje.
Ostalim građanima Hrvatske ostaje mogućnost kretanja trećim koridorom u smjeru Europe, Amerike, Canade, Australije...
Granice ludila je teško izbrisati..
Bezgranično ludilo...
Post je objavljen 24.07.2010. u 23:57 sati.