Marketing
Religioznost i „religioznost“
„J.L.“ je u svom broju od 21. svibnja objavio rezultate istraživanja Gordana Crpića iz Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve u suradnji sa Sinišom Zrinščakom sa zagrebačkog Pravnog fakulteta koja, prema njima, „pokazuju sve više religioznih među mlađim generacijama, sve više naših ljudi odbacuje pobačaj, sve smo restriktivniji u području spolnog morala, sve smo konzervativniji po pitanju bračne nevjere i razvoda.“
Uz taj članak prikazano je nekoliko dijagrama od kojih je za moj post zanimljiv dijagram koji bi kao trebao pokazati neku vrstu „mjere“ morala po pitanju ponašanja građana u svakodnevnom životu. Za izradu spomenutog grafikona ispitanike se pitalo može li se određena praksa opravdati.
„1“ označava da se praksa nikako ne može opravdati, a „10“ da se uvijek može opravdati. Izračunata je aritmetička sredina temeljem dobivenih odgovora.
Zanimljivo je uočiti kako u kategoriji „da se praksa nikako ne može opravdati“ na prvo mjesto dolazi uzeti tuđi auto i voziti, s koeficijentom 1,38/1,16 (2008./1999. godine), a u kategoriji „da se uvijek može opravdati“ dominantno mjesto zauzima razvod s koeficijentom 4,42/4,29. Ostale moralne kategorije smještene su između tih dviju krajnjih vrijednosti (vidjeti grafikon).
Kako onda shvatiti rezultate spomenute dvojice istraživače koji pak zaključuju nešto sasvim drugo. Možebitno su oni vodili istraživanja koja u stvari nisu prikazana na dijagramima uz ovaj tekst (što je onda greška urednika koji miješa kruške i jabuke), već je to rezultat nekih drugih anketa. U tom slučaju jedna od tvrdnji je kriva. No da li je?
Naime na istoj stranici nalazim i jedan manji članak pod naslovom „Zbog mladih imamo porast religioznosti“. U njemu spomenuti istraživači između ostalog kažu:
„U svim teorijama sekularizacije naglašava se kako su mlađe generacije manje religiozne od starijih. Kod nas imate obrnuti trend – mlađi naraštaji su upravo oni koji stabiliziraju stanje, kod njih se bilježi porast religioznosti.“
Dodamo li ovome i nedavno objavljen podatak kako je J.Kosor (zvana „mala od kužine“ što se ne smije nikada smetnuti s uma J!) nedavno svečano podijelila partijske, pardon, članske knjižice HDZ-a novom naraštaju „pravovjernih“, i s njih 1500 povećala broj „pravovjernih“ na 10.000, pa pokušajmo iz svega ovog izvući neki „heretički“ zaključak.
On bi mogao pokazati da prezentirani dijagram ipak pokazuje točne rezultate, a da su cijenjeni autori iz Centa, iz podataka da se sve više, naročito mladih, izjašnjavaju kao vjernici (što naravno ne znači da i jesu vjernici), izvukli krive zaključke: naime da su Hrvati sve religiozniji.
Naime s jedne strane tvrdnja da smo sve religiozniji (dakle cijenimo duhovnost), s druge strane podatak da ćemo najviše osuđivati krađu automobila (dakle otuđenje materijalnog dobra), a najmanje razvod (pa razvod i nije nešto strašno, iako je brak jedna od temeljnih kršćanskih vrednota), te činjenica da su mlađe generacije više religiozne i masovno ulaze u HDZ (što predstavlja značajni broj poena u dobivanju određenih sinekura u vlasti u kojoj je i Crkva jedna od bitnih aktera u kreiranju politike), nameće „heretičku“ misao o razlozima naglog porasta religioznosti mlađe generacije. Nisu oni baš blesavi, znaju gdje treba biti, uz koju stranku, i u što vjerovati da bi se što lakše ostvarili osobni materijalni interesi!
Koliko vas to, barem one starije kao što sam ja, podsjeća na praksu primanja u Savez komunista, naročito mladih. A za one koji to ne znaju, u tadašnju Partiju mogli su ući samo ateisti ili kako se to danas sa zloćom kaže „bezvjernici“ (iako ti isti mogu i te kako vjerovati u pravdu, poštenje i razumijevanje među ljudima) pa je u ta „mračna“ vremena broj tih „bezvjernika“ bio mnogo veći nego danas (5% ako gledamo samo „bezvjernike“ ili 15% ako gledamo nereligiozni dio pučanstva).
I?
Post je objavljen 23.07.2010. u 18:11 sati.