Kad te Zivot cvrsto u zagrljaj stisne i pocne cijediti iz tebe sok Zivota,ne opiri se.Tvoj sok se ulijeva u radost necijeg postojanja.Kada ti je tijesno u vlastitoj kozi i iz nje hoces iskociti trazeci drugu,prikladniju svojoj velicini,ne cini to ,jer ova je pravljena po tebi.To se tvoje srce pretvorilo u tijesak i prozvodi ljubav.ako se bojis umiranja,kojem si u svakom slucaju podlozan,on ti jamci da te nakon toga ceka nesto bolje i ljepse.Strah koji se u tebi rađa nije zbog boli,patnje i smrti kojom se trosis u njemu,vec je to strah od ispraznosti i nistavila.Tvoje srce je tijesak koji te oblikuje za vjecnost oslobađajuci u tebi bozansku snagu.Ali kad tijesak srca krene u svoju zetvu,on privodi plod njegovoj svrsi,nesavrseno pretvara u savrseno,ucvrscuje vezu jedinstva duse i tijela,uspostavlja zajednistvo ljudskog i bozanskog,spaja naravno i nadnaravno,sadasnjost i vjecnost.Kad tijesak srca krene u svoju zetvu,ti zagrli svoj kriz,jer je nebo otvorilo vrata i doslo po svoje plodove.....
Post je objavljen 23.07.2010. u 18:03 sati.