Rado bih ovaj post započeo klasičnim outingom, ili makar nekim strukturiranim pojašnjenjem, tko, kad, kamo, zašto.
Ali, ponekad se dobar zet mora pokriti koprenom diskrecije i šutiti o stvarima, koje bi spretno pero i hitri srednjaci pretočili u vrlo zabavno štivo...
Tako, svrbećih srednjaka, teška srca preskačem poantu ovog posta o, zapravo, tajnoj misiji i odlučujem mnogobrojne spoznaje i trikove, koje sam tijekom puta naučio, zauvijek sačuvati za sebe.
Svima vama, koji ćete mojim stopama jednog dana krenuti sa svojim masovnim, umodrumnim punicama na rafting tek - sretno!
Onima pak, koje radi shvaćanja vlastite regije ipak zanima, oko čega se to Lijepa Naša ovija poput kifle, od srca preporučujem Bosnu kao zanimljivu zemlju, slojevitu, i vedru i tužnu, i tešku i vječnu.
Na ovom blogu više sam puta opisivao zgode i zanimljivosti na relaciji Orašje - Sarajevo - Mostar - Metković; spominjao sam Olovo, Mogorjelo, Počitelj, Blagaj, Rakitnicu, slapove Kravice i Boračko jezero, Vlašić...
Ovaj put, iz Banja Luke krenuli smo na jug do Mrkonjićgrada, prema Ključu. Uska, zavojita cesta vijuga sljubljena sa Vrbasom...
Na Sani smo proveli dva dana - "Ključka regata" donekle je slična raftingu Cetinom (iako moram dodati da je Cetina čistija) - u uvodu sam napomenuo, koprena diskrecije sili me na mukotrpno prešućivanje anegdotičnih zbivanja, pa samo napominjem Poli u u puničinom neoprenski utegnutom poprsju, kontra-veslajućeg punca, noćni dernek do pola pet pa jutarnji dernek od pet nadalje.
...
Dalje prema jugu, nakon sat vremena vožnje dolazimo do Jajca. Poluotužno - poluprpošna kasabica, ambiciozna u nadi uvrštenja na listu kulturnih dobara UNESCO-a.
Obilazimo crkvu Sv. Marije, građevinu iz 13. stoljeća u kojoj je 1461. okrunjen posljednji bosanski kralj Stjepan Tomašević. Od 1528. adaptirana je u džamiju, nakon nekoliko požara prepuštena zubu vremena koncem XIX stoljeća.
Nad gradom dominira tvrđava iz 13. stoljeća; bitno veća od Vranduka kod Zenice i dobojske tvrđave; konceptom donekle slična brodskoj tvrđavi.
Navraćamo do poznatog slapa i utoka Plive u Vrbas, i zagledamo se u facu malog zafrkanta usput...
Vi, koje je zaintrigiralo, što to grli kifloid Lijepe Naše, iz Travnika možete dalje na Kamensko, 3Lj, Sinj, Split...
Nakon stanke u Travniku, ja sam krenuo natrag, preko Zenice i Doboja u Tuzlu, razdužiti nalogodavce puta i prekaljene raftere, punicu i punca...
Post je objavljen 23.07.2010. u 15:39 sati.