Marketing
Šuber
Švrljajući po youtube-u, i smijući se komentarima na hrvatske dance i pop (trash) video spotove i pjesme iz 90-ih. Sjetila sam se svog ranog djetinjstva, tamo prije osnovne.
I ovaj super hit Minee "Good boy", me prosvijetlio.
Samo bih se osvrnula na par stihova izvan moje teme
Grliš me, o ljubiš me
Ali ne od struka na niže
Jer je to opasno
Jer je to za mene prerano
Minea je tada imala kojih 18 godina. Današnje 18o godišnjakinje ne smatraju da je od struka na niže prerano.
No, da...
refren ove pjesme glasi "O sugar honey, dečko moj"
ja sam kao klinkica od koje 3-4 godine pjevala "O šuber honey, dečko moj." Još jedna u nizu zabluda mog djetinjstva. A možda je to zbog lošeg Mineinog engleskog izgovora... a i zato mi pjesma nikad nije imala smisla.
Znate li što je šuber?
Tako po naški kažu za šamar. Ali većinom stariji ljudi... no mene uz tu karakterističnu riječ veže jedna zgoda iz dobi od 7 godina:
Išla sam u 1. razred osnovne škole, i moja prijateljica isto, a moj brat je bio stariji. Ali smo išli u istoj smjeni, i svaki dan smo zajedno išli do škole. Moja prijateljica i razredna kolegica, živi nešto bliže školi, a naše mame su si dobre. Mama je nešto morala s njenom mamom nekud ići, pa smo tako brat i ja dodijeljeni na dadiljanje prijateljičinom djedu koji je sad morao paziti na 3 klinca. Željeli smo ići ranije u školu, možda svratiti na sladoled, igrati se u parkiću, špekulati se... Tko zna. Ali njen djed nas nije pustio, trebali smo ostati još kojih pola sata kod nje, pa bismo onda krenuli. Ali mi smo tako jako željeli ići ranije u školu! Pa smo tako odlučili i pobjeći.
Kako pobjeći da nas djed ne vidi? Nakon dugog razmišljanja, pogled nam je pao na prozor, kroz koji se može izaći točno ispred kuće. Bacili smo svi troje prvo torbe na tlo, a zatim je skočio brat, a poslije njega prijateljica. Red je na mene. Popnem se ja na prozor. Oni me požurivaju... -Mene je strah. Ne idem kroz prozor.
-Ajdeeee. Nisko je. Neće ti biti ništa. - I bilo je nisko. Oko metar... ne znam točno. Ali strah mi nije dao da skočim... strah od čega? Ne znam. Strah!
Razmišljala sam brzo što ću, kako ću do njih dvoje,... i odlučila sam se šuljati na prstima. Baš kao u crtićima! Njen djed s naočalama na vrhu nosa čita novine, vrata su širom otvorena... vidjet će me? Ili neće? Eh. Na prstima sam uspjela proći tik ispred njegovih očiju. Dovoljan bi bio samo jedan pogled da me primjeti. I naravno dočekala su me pitanja: - Kako si uspijela? Ne znam ni dan danas. Sreća, rekli bismo.
Došli smo mi tako ranije u školu. Ne sjećam se što smo radili. Ali kad smo se vratili, morali smo se suočiti sa špotanjem. Prijateljičin djed je mojoj mami započeo priču: - Ti opali šuber svojima, a ja ću svojoj.
A samo smo željeli ići ranije u školu.
Post je objavljen 23.07.2010. u 00:30 sati.