Naporan mi je ovaj tjedan. Nakon „ljenčarenja“, vraćanja u kakvu takvu svakodnevnicu, trebalo je zasukati rukave (nisam, naravno, imam kratke) i uhvatiti se sa „gorućim“ stvarima na poslu ali i sa spremanjem zimnice.
Na poslu – arhaično – čuda su se događala a tek će se događati...selidbe, zgušnjavanja, razrjeđivanja – to je više nemoguće pratiti. Ne tako davno, odbacili smo neke „satelite“ misleći kako nam ne trebaju, kako su nerentabilni, kako će sve to bolje izgledati..... tada sam njušio da će tu biti naše poznate privatizacije. Dogodio se novi vlasnik koji, čini mi se, i sam tapka i ne zna što želi... nutra, van – da se ne lomi na našoj koži, na našim leđima, izgledalo bi to sasvim zadovoljavajuće.... no, prepustio sam se i toj stihiji kao i stihiji života pa kud me odnese.
Što se zimnice tiče (a jesam dosadan ) kelj, mahune i radić su spremljeni – do nove berbe, a tikvice sam ostavio za zadnje jer su malo otpornije. Kako sam već u škrinju spremio dio koji mislim da mi je dostatan za na lešo odlučio sam se pokušati ih nakiseliti.
Tražio sam u majčinim receptima – ali, nigdje, baš nigdje nije decidirano spomenula tikvice već „može i drugo“. Ma što drugo majko? Zapravo ni ne sjećam se da li je to radila – ipak sam ostario, posjedio i posenilio.... malo sam prošvrljao po netu, naišao na neke recepte i uspoređujući ih sa majčinima u kojima spominje „i drugo“ zaključio – idem kombinirati. Pa ne bi ja bio Smotani da ne smotam.... barem dva recepta..
I tako, krenuo sam u akciju. Manje tikvice sam narezao sa korom, a većima sam istu skinuo i rezajuć proizveo neke nepravilne oblike, ali, otprilike iste debljine – dobro, nisam mjerio....