Beskrajna ravnica,toliko velika da joj ne vidiš kraja. Odjednom se sa zapada začu topot konjskih kopita i na obzorju se pojaviše dva vranca,svaki sa svojom jahačicom. -Misliš da postoji ikakva šansa da stignemo na prinčevu krunidbu? Ne želim ni zamisliti kako će kralj biti ljut ako ne dođemo na krunidbu njegovog sina-kaže prva. -Hoćeš reći,ima li ikakva šansa da ti stigneš? Rekla sam ti kad smo krenule da neću ići jer imam važan posao koji sam ostavila neriješen jer si me trebala. Da sam znala da se radi o krunidbi,bila bih ti javila da ideš sama. Za kralja i njegovog milog sina boli me briga,ionako nemaju pojma o rasulu koje vlada u kraljevstvu i koje ja srećem na putu. Ne mare za zemlju pa neću ni ja za njih-odgovara druga i potjera konja još brže.Dok je njezina pratilja još buljila u mjesto gdje je još sekundu prije bila,ona je već daleko odmakla. -Azra,čekaj!! Znaš da će princ na svečanosti odabrati svoju družicu a ti si uvijek htjela biti princeza. Daj, stani!-viče druga i potjera konja za drugom. Kad ju je konačno dostigla već je pala noć i Azra je već pripravila ležajeve i večeru.-Vidim,dugo ti je trebalo da me dostigneš-kaže i smije se. Njezin smijeh razlijegao se ravnicom poput magle koja se polako povlači po tlu. -Nije smiješno. Zar ne misliš da će tvoj smijeh privući sve životinje u krugu od dva kilometra? I što misliš koga će princ odabrati za ženu?
-Tebe. Ne, neće privući sve životinje,već samo one koje su veće od nas i ne u krugu od dva,već tri kilometra. Hahahaha!
-Kako si zlobna,ja ne mogu vjerovati da to čujem od tebe.Sad neću cijeli noć spavati jer ću misliti da će me napasti neka životinja. I zašto bi odabrao mene?
-Pogledaj se,Heleno. Jesi li ti u zadnje vrijeme sasvim slučajno prošla pored zrcala,i ako jesi,jesi li se vidjela svoj odraz u tom istom zrcalu?
Da,Helena je bila lijepa i put do njihovog doma bio je zakrčen zbog količine udvarača koji su je dolazili zaprositi.Nije to bilo ništa čudno jer imala je dugu,kovrčavu,zlatno-smeđu kosu do struka. Bila je skladno građena,vitka,visoka. Hodala je graciozno,jedan jedini pogled na nju otkrivao je da je plemkinja. Oči su joj bile zelene,bademaste,uokvirene crnim trepavicama. Gledala je oko sebe,plaho,prestrašeno,kao da očekuje da će ih svaki čas netko napasti.-Dobro,a zašto ne bi odabrao baš tebe? Sjećaš se da smo kao male maštale da ćemo biti princeze? Ti si uvijek htjela biti glavna iako sam ja starija.
-Pogledaj me,Heleno. Misliš da je meni stalo do princa i njegovog novca? Ja već jesam princeza.
-Ha? Kako to misliš,ti već jesi princeza? Prestani govoriti u zagonetkama i objasni mi na što to točno misliš!
-Ponovo ti govorim,pogledaj me. Tko se bori bolje od mene? Nemam problema kad me napadnu,obranit' ću se,bilo mačem,bilo strijelom,bilo magijom. Pogledaj me i reci što misliš,ali budi iskrena. Neću da me lažeš,ipak smo sestre. Ako mi ti nećeš reći istinu,tko će onda?
I Helena ju je pogledala. Azra je na sebi imala smeđe kožne hlače do koljena i narančastu tuniku. Crna, sjajna,meka,gusta kosa bila je svezana u rep i padala je do pola leđa.Oko struka imala je povezan kožni pojas na koji je bio zakačen mač. Preko leđa joj je bio prebačen luk a u rukama je držala tobolac sa strijelama. Jasno se vidjelo da je spremna skočiti na noge čim se ukaže najmanji znak za opasnost. Vidjelo se da je brza i okretna iako je sjedila. Helena je osjetila ubod ljubomore,jer,ona je imala hrpu udvarača, a nijedan od njih nije propustio priliku da ispita svoju vještinu mačujući se s Azrom. Naravno,kako je ona bila jedna od najboljih boraca u zemlji nikako je nisu mogli pobijediti ali bar su znali da moraju više vježbati. Nije mogla lagati Azri,no mogla je biti otrovna i gruba ako je htjela.-Želi da joj kažem istinu. Pa to ću i učiniti,samo na svoj način. Na par minuta zaboravit ću što me dadilja učila i bit ću okrutna-pomislila je i naglas rekla-Dobro,reći ću ti što vidim. Bit ću iskrena,pa bih te možda moglo i uvrijediti ono što ću ti kazati ali sama si to tražila.
-Pa,hajde,gukni onda. Teže je izvući riječi iz tebe nego natjerati onu pticu na grani da mi doleti na ruku.
-Lako je tebi navesti pticu da ti sleti na ruku jer tebe životinje vole. I kako da je znam da se ne koristiš magijom? Možda si i ovog zeca kojeg smo večerali ubila na taj način!
-Ne koristim se uvijek magijom,znaš! To mi samo oduzima snagu,puno više energije nego sam lov! Nemaš razloga biti ljubomorna na mene zato što sam to naslijedila od majke! Nije baš lako naučiti sve ono što sam ja morala učiti od svoje dvanaeste godine! Kladim se da bi ti odustala nakon dva sata jer očekuješ da ti se sve donese na pladnju! Koliko mi je vremena oduzimalo učenje magije,mačevanja i streličarstva ali ipak nisam sve poslala kvragu iako noćima nisam spavala zbog raznih formula i različitih načina obrane i napada u mačevanju!Kako si isprazna i nezahvalna! Tvoj život sastoji se od otmjenih plesova,čajanki i koketiranja sa plemićima i bezbrižna si jer imaš hrpu čuvara oko sebe a uopće nisi u opasnosti-govorila je Azra dok je spremala svoj ležaj i kupila svoje stvari. Kad je sve spremila u bisage,popela se na konja i pogledala preko ravnice.-Azra,da si smjesta sjahala. Ne bi se usudila ostaviti me ovdje samu-uspaničeno je rekla Helena.
-To misliš? Gledaj me samo-rekla je i natjerala konja u galop. Kad ih Helena više nije mogla vidjeti,zaustavila je konja i rekla samoj sebi-Sad vidi da bi se usudila-onda se obratila konju- Sjeno,idemo preko rijeke Sorsen pa ćemo valjda stići do Ertena na vrijeme. Santos nas očekuje. Mislim da bi bilo fer da mu javimo da dolazimo.Sigurna sam da će nam biti zahvalan. Tad se zamislila i opsovala. Nije se mogla sjetiti formule za uprizorenje. -Mislim da ću jednostavno morati... Da,to će biti najbolje-kazala je samoj sebi i promrmljala nešto sebi u bradu. Trenutak kasnije,nebo su prošarale plave iskrice. Potjerala je konja dalje,ne zato što je žurila,već zato što je osjetila da je netko promatra. Nije bila paranoična jer je znala prepoznati opasnost ali ovo ju je uznemirilo. -No,daj Sjeno,moramo požuriti,imam osjećaj da nas netko prati a stvarno mi nije do borbe sada. Nisam spavala tri dana,a nisi ni ti. Iako si konj,mora da umireš od gladi,žeđi i neispavanosti. Hajde,trči što brže možeš-izderala se na njega. Propeo se, zarzao i počeo galopirati.
Helena je stajala i u nevjerici gledala Azru kako bježi. Ostavila ju je SAMU u divljini,Bogu iza nogu. Kad je više nije vidjela,sjela je i počela razmišljati što će dalje.-Mogu poći za njom,Ferrari je dovoljno brz da dostigne Sjenu. je,mislim da ću je sljediti. Moram,inače sam izgubljena-mislila je. Uzjahala je vranca i natjerala ga u galop, Znala je da bi ga to moglo ubiti ali ako je htjela stići sestru,morala je biti brza. -Oh ma daj! Pa ovo se samo meni može dogodit!-viknula je Azra kad je došla do mosta. Bolje rečeno,do onoga što se nekad moglo nazvati mostom. -Sad moram ići još milju nizvodno da bi došla do drugog,to će me samo usporiti. Jednostavno ću morati ovaj popraviti ali kako? To me nisu naučili. Ma,kvragu i sve, javit ću Santosu da me čeka u Sabri,ionako bi se tamo uputili. Sabra je na rijeci Sorsen pa je ne trebam prelaziti a i bliže je nego drugi prijelaz preko rijeke.Je,tako ću napravit. -razmišljala je a onda je čula da nešto šušti u grmlju iza nje. -E nećeš ovaj put proći nezapaženo. Sad ću te uhvatit'. Pratiš me cijelo vrijeme pa ću te sad kaznit zbog toga. Nećeš se više usudit' pratit,ne samo mene već bilo koga drugog-pomislila je zlobno. Sjahala je,isukala mač i krenula prema grmlju. Hodala je nečujno,nije čak ni disala. Naglim pokretom razmaknula je grmlje koje je otkrilo...-Ti?! Koji vrag me pratiš?!! Imaš li ti mozak? Zaboga,Heleno,mogla si se bar pokazati a ne me ovako isprepadati! I zašto nisi na krunidbi?
-Kad si otišla,odlučila sam te sljediti. Želim da me naučiš sve što znaš. Mačevanje,streličarstvo,SVE!!!!!!!!
-Krunidba? Princ? Zlato,dragulji,kruna? Znači li ti to išta ili si izgubila pamćenje?
-Prije jest,ali više ne. Ono što si mi rekla... Bila si u pravu,kao i uvijek,uostalom.
-Kako ću znati da se ne pretvaraš?
-Mislim da ćeš mi morati vjerovati ovaj put. Azra ju je sumnjičavo odmjeravala.
-Ti želiš naučiti mačevanje i streličarstvo? Šališ se?
-Ne,ozbiljnija sam nego ikad.
-Jesi ti svjesna da to zahtjeva puno vježbe? nećeš izdržati,nisi privikla na to. Čekaju te neprospavane noći,nećeš moći odraditi svoj beauty sleep.
-Briga me. Što se mora,mora se. I Azra ju je učila.Helena je napredovala,polako ali sigurno. Iako nije bila vješta kao sestra,brzo je učila.Azra je bila stroga kao mentor,često se znala izderati na nju no to joj je pomagalo. Kad je bila bijesna,mogla je sve.Bilo je situacija kad bi gotovo pobijedila ali Azra je bila prokleto brzo,
imala je nevjerojatne reflekse i sposobnost da izbjegne ili odbije udarac mača. Dani su prolazili a Heleni je išlo kao podmazano.Streličarstvo je brzo savladala,mačevanjeje malo teže učila iako ni tu nije bilo velikih problema.Onda je jednog dana,ljuta i iživcirana jer ju je Azra OPET porazila,uzviknula-Da ti se bar mač pretvori u prah!!! Istog trena Azrin mač se pretvorio u hrpicu prašine na tlu.
-Helena!!!
-Oprosti,oprosti,nisam namjerno....
-Pa što se imaš ispričavati? Znaš li što si upravo napravila? Upotrijebila si magiju,sad ću te i to morati učiti.
-Još neprospavanih noći?I što sad? Bit ćemo magični duo?
-Trio.
-???????????
-Santos će nam se pridružiti. Ne,čekaj,ti ćeš se nama pridružiti jer smo nas dvoje magični duo.
-Santos? Tko je to? Možeš li mi ga opisati?
-On je moj.... Prijatelj. Zašto da ti ga opišem?
-Da znam što mogu očekivati.
-Visok,vitak,mlad...
-Koliko godina ima? Koje boje su mu oči i kosa?
-Želiš li ti čuti kako izgleda ili ne? Ako ćeš me prekidati,pustit ću te da čekaš. Dakle,već sam ti rekla da je mlad. Ima osamnaest godina. Oči su mu,zelene,nevjerovatno prodorne.Smeđe kovrče uokviravaju mu lice. Uvijek je odjeven u crno. Vješt je na maču ali prvo će se pokušati izvući riječima,a ako to ne upali,onda zajedno sredimo situaciju. On je jedan od onih koji mame uzdahe kad šetaju gradom.
-Sviđa ti se,priznaj-rekla je Helena veselo.
-Ne,samo mi je jako dobar prijatelj.
-Lažeš,sviđa ti se. Najradije bi se bacila na njega i...
-Daj zaveži više. Stalno melješ.
-Sviđa ti se,sviđa ti se, sviđa ti se !!!!!!!!!!
-Začepi!!! Helena je istog trena zašutjela. Uspjela je u svom naumu. Oduzela je Heleni glas. Ova je trpjela petnaest minuta a onda je grančicom ispisala-Hoćeš mi sad vratit glas?
-Ne. Volim tišinu,još bi malo uživala-rekla je grohotom se smijući. Helena se namrštila i to ju je još više nasmijalo. Uskoro to više nije zvučalo kao smijeh već kao hijensko cerekanje.-Vrati mi glas-napisala je opet. –Rekla sam ti već da neću. Vrati si ga sama. I da se nisi usudila napisati da ne možeš jer vrlo dobro znaš da je to moguće. Naučila sam te to.Uostalom,tvojim glasnicama će koristiti malo odmora. Eto,to ti je nova vježba-rekla je Azra i to je bio kraj razgovora. U Heleni je sve ključalo od bijesa. Ustala se i dohvatila svoj mač.
-Hoćeš se boriti-pitala je Azra začuđeno.Helena je samo kimnula glavom i napala. Azra se nije ni snašla a Helena je već pobjeđivala. –Ma nećeš ti mene pobijedit,učim ovo duže od tebe i bolja sam u tome-mislila je Azra-Vidjet ćeš ti tko sam ja. Munjevito se okrenula i udarila Helenu po lijevom boku a onda zaustavila njezin mač koji joj je skoro zasjekao rame.Znala je da će pobijediti,ne,ona je pobijedila,kao i uvijek-mislila je dok je sjekla Helenino samopouzdanje.Vidjela je da se ruka njezine sestre sa svakim zamahom sve više umara,kako joj koncentracija sa svakim odbijenim udarcem sve više pada,sve dok na kraju nije našla rupu u Heleninoj odbrani i uspjela je poraziti.
Post je objavljen 22.07.2010. u 16:06 sati.