Da, zaista je predugo prošlo otkako sam zadnji put pisao ovdje. Zaista mi ovaj blog je ispušni ventil kao što sam i napisao u uvodnom postu koji je nastao davno.
Za početak, da kažem ukratko što se sve promijenilo od zadnjeg pisanja ovdje. I sve i ništa, zapravo. Upisao sam fakultet, i dalje sam u stabilnoj vezi sa svojim malim anđelom, pronašao sam istomišljenike i kolege u svojoj okultnoj struci u svome selu od grada, a to je zapravo ono što me najviše čudi. I dalje pijem i imam depresivne epizode koje nisu vezane uz alkohol. A sada malo detaljnije.
Fakultet
Nakon četiri godine boravka u ekonomskoj školi, slijedio sam zacrtani životni plan i upisao poslovnu ekonomiju. Znam da bez puno muke neću postići blistavi uspjeh, ali zato sam si obećao da ću naporno raditi kako bih dospio u elitu, u onih 10% koji nisu samo brojevi, već ih se zna po imenu. Za to postoje dva razloga. Prvi je prolaženje kroz fakultet na staroj slavi, a drugi je jamstvo za zaposlenje. Naravno da je pun kufer nezaposlenih diplomiranih ekonomista. Godišnje ih sa fakulteta izađe približno tisuću. Oni elitni koji su prolazili sa super ocjenama su pronalazili posao. Na njima se vidi da su se trudili i da su radnici, dok ovi koji su se provlačili kroz fakultet stoje na birou i predstavljaju dio crne statistike nezaposlenih. Toliko o tome.
Ljubav
Iskreno, nisam se nadao da će to toliko trajati. Idući tjedan će biti tri mjeseca otkako smo moj anđeo i ja zajedno. Imali smo i prvu krizu. Neću reći svađu jer to nije bila svađa. Oboje smo krivili sami sebe i imali smo valjane argumente. Volim ju previše da bih joj i slučajno išao nauditi. Radije bih sebe ubio nego njoj nanio bol. Zaista, spreman sam sve učiniti za nju. I hvala nebesima, voli i ona mene. Mislio sam da ću joj dosaditi već. Stalno sam nešto kukao, lovile su me depresivne ideje, paranoja, brige, sumnje. Grozno. Mrzim samoga sebe zbog takvog ponašanja. Iskreno ju nisam zaslužio, ali kad već hoće biti na najluđoj vožnji ikad neka slobodno ide sa mnom. Ako neće, pustit ću ju. Nije mi svejedno, ali njena sreća i blagostanje mi je na prvome mjestu. Naravno, već imam spreman demonski pakt u slučaju da joj se nešto dogodi lošega. Dati ću svoju dušu za njezin spas. Toliko daleko je otišla moja bizarna ljubav koju i pokazujem na bizarne načine. Točnije, pokazati ću. Još nisam bio u prilici pokazati joj tko sam i što mogu učiniti. Jamčim da to nikada neće zaboraviti i da će to biti najljepši mogući prikaz ljubavi kojeg je jedan čovjek pokazao drugome.
Onostrano
Pa, pronašao sam neke istomišljenike. Troje njih, zapravo. Najviše mi se svidio K. koji je njihov vođa. Zaista je mnogo toga vidio, možda i previše, u svojoj kratkoj karijeri. Ima ogromnu moć, znatiželjan je, a opet oprezan. Zaista jedna divna osoba. No, ima jedan "problem". Samoprozvani je nacist. Meni ne smeta toliko, ali nekima bi moglo smetati. S njime sam prošao toliko lošega zadnjih tjedana da je to nevjerovatno. Uglavnom su to bili složeni rituali dozivanja kozmičkih entiteta, ali i potrage za užasima koji obitavaju našim okružjem. Naime, postoji u blizini našeg grada šuma u kojoj je nasilnom smrću umrlo puno ljudi pa se kroz godine stvorio ogromni negativni naboj koji se na moje zaprepaštenje fizički manifestira. Jednom prilikom je to bila ogromna hrpa na brzinu sklepana hrpa trulog i smrdljivog mesa, dok je jednom drugom prilikom to bila sjena koja je dolazila iz mraka, znači sa strane suprotne izvoru ikakvog svjetla. Mnoge noći nisam spavao od straha i smrada koji mi se zavukao u um. I za kraj, još malo o K. Njegov cilj je okupiti trupu istomišljenika, pronaći Longinusovo koplje i vladati svijetom ili tako nešto slično tome.
Alkohol
Primijetio sam da sve moje pijanke završavaju tako što ja završim spavajući. Znalo je biti nezgodnih situacija. Prije nekih mjesec dana, zaspao sam u diskoteci i "nježno" me probudio redar našamaravši me i izbacivši me van. Stvarno sam bio loše volje zbog toga. Smanjio sam nakon toga unos alkohola na minimum koliko mi je potrebno što bi značilo svaki put kad je moj kum žedan, popijem čašu dvije piva ili gemišta. Nije toliko strašno koliko sam mislio da će biti iako sam počeo misliti da mi je kum alkoholičar što stvarno nije lijepo.
Depresija
Naravno, depresivne epizode još uvijek traju. Vjerojatno nikad ni neće prestati bez profesionalne pomoći, ali ne želim da mi itko kopa po glavi i traži tamu. Radije ću to zadržati za sebe. Želim se promijeniti, biti sretniji, ali stvarno ne želim pomoć psihologa. Liječe me moj anđeo i moj demon, ovisno o tome tko mi je bliže u tom trenutku. Epizode ponekad traju i po tjedan dana bez prestanka, a ponekad traju samo sat ili dva.
Post je objavljen 21.07.2010. u 23:56 sati.