Intervencija
Sedam
Čitavog je svog života general Jaki vjerovao u element iznenađenja na kojemu je uvijek kad bi to bilo imalo moguće, počivala njegova taktika. Sjedeći u džipu koji se nalazio na čelu kolone od šest kamiona prepunih vojnika, i sa još jednim džipom na začelju, general Jaki zadovoljno klimne: četiri sata i petnaest je ujutro i stižu točno kako je on planirao. Element iznenađenja još je jednom na djelu u njegovoj vojničkoj karijeri.
- Jeste li razumjeli? - upitao ga je predsjednik Vlade jučer: sunce je upravo zalazilo i njegove su umiruće zrake obasjavale ured u kojeg je general bio pozvan.
- Potpuno razumio, gospodine predsjedniče - odsječno je odgovorio general Jaki.
- Nećete me razočarati?
- Neću vas razočarati!
- Što mislite poduzeti?
- Kao prvo - rekao je general Jaki, a sive mu se obrve namrštile, usko izbrijano lice postalo tvrdo - onemogućiti ću civilima da se motaju oko tog nepoznatog predmeta.
- Kako to mislite izvesti? - upitao je predsjednik Vlade. - Ne bih želio da se pomisli kako provodimo vojni teror nad civilima.
- Prepustite to meni, gospodine predsjedniče - mirno je rekao general Jaki. - Nitko se neće žaliti. Neće biti prekomjerne sila.
- Prekomjerne? - Predsjednik je Vlade zavrtio glavom. – Volio bih da je ni ne bude. Valjda silu ne možemo sasvim izbjeći. Budite oprezni ...
- Bez brige, gospodine predsjedniče - rekao je general ustajući: osjetio je kako je razgovor gotov.
I evo ga, upravo su se dovezli u blizinu prokletog monolita koji se sjajio u noći obasjan odlazećim polumjesecom. Kad su bili udaljeni još oko pedeset metara od tamnog monolita, general podigne ruku i zaustavi kolonu: dovoljno su se približili. Na njegovo iznenađenje, primijeti i u ovaj rani sat nekolicinu ljudi koji su se nalazili oko monolita. Još jedan sat i početi će svitati: dovoljno je vremena za obavljanje potrebnih radnji.
General iskoči iz džipa prije nego li je motor utihnuo i domahne poručniku.
- Prvo - naredi odrješito - postavite punktove na svakoj prilaznoj ulici i nikog ne propuštajte ovamo. Drugo, odredite grupu vojnika koji će rastjerati radoznale građane. Bez grubosti. Treće, bodljikavom žicom ogradite prostor na kojemu se nalazi prokleti monolit. Neka to izvrše tako, da imamo prilaz monolitu. I nitko, baš nitko, osim onih koji će razapinjati žicu oko te prokletinje, neka se ne približava. Sve jasno?
- Na zapovijed, gospodine generale! - Poručnik kruto salutira i okrene se na peti, pa se brzo udalji da što prije izda naređenja vojnicima koji su poskakali iz utroba kamiona i strpljivo čekali u mraku: pogledom je samo okrznuo monolit, ne usuđujući se duže ga gledati.
General zapali cigaretu i sa uživanjem povuče dim. Mirno je otpuhivao dim za dimom, dok je gledao kako se njegova naređenja izvršavaju. Uskoro više nije bilo radoznalaca oko monolita, a šest je vojnika ubrzano okruživalo monolit bodljikavom žicom.
Palio je treću cigaretu u neprekidnom nizu, bio je lančani pušač, kad mu se približi mladi poručnik. Zaustavi se na propisanoj udaljenost i salutira.
- Gospodine generale! - zagrmi u rano jutro. - Vaša su naređenja izvršena.
- Odlično! - pohvali ga general i poručnik se osmjehne. - A sad, one vojnike koji su razapinjali žicu, smjesta pošaljite džipom natrag.
- Natrag, gospodine generale? - zbunjeno upita poručnik.
- Da, natrag - potvrdi general: predosjećao je pitanje i nije mu se iznenadio. - Natrag u Glavni grad.
- Gospodine generale, zar niste zadovoljni...
- Sasvim sam zadovoljan, poručniče - prekine ga general Jaki, pa poručnika ponudi cigaretom, koju poručnik prihvati, pa objasni: - Vidite, čini se da ova prokletinja nekako djeluje na ljude. Čini ih blagim. A nama ne trebaju blagi vojnici, zar ne?
Zbunjeni poručnik samo zavrti glavom.
- Dečki koji su razapeli žicu, gotovi su ovdje sa poslom - obavijesti ga general. - Sad su beskorisni. Vjerojatno je prokleti monolit i na njih utjecao, kao i na sve ostale. Jasno?
- Jasno, gospodine generale! - Poručnik salutira. - Odmah ću proslijediti vaše naređenje.
General zadovoljno klimne. Sve je već izvršeno, što je trebalo izvršiti. Trebali su to odmah učiniti, još jučer, istog trena kad monolit pojavio. Ograditi prostor oko nepoznatog predmeta nepoznatog porijekla i kako se ispostavilo, nepoznatog djelovanja. Monolit koji ljude čini mekanima. Mekušcima. Da nazove to pravim i odvratnim imenom: čini ih pacifistima. Kome je to u interesu? Vojsci sigurno nije!
A onda general pomisli na mogućnost postavljanja monolita u neprijateljski ( ako ga ikad bude bilo ) grad i pusti ga djelovati ... Možda bi monolit odvalio veliki posao umjesto vojnika. Bez žrtava! Mogli bi ...
Stojeći pored džipa i pušeći jednu cigaretu za drugom, generalove su oči blistale zadovoljstvom. Svašta je moguće s prokletim monolitom u svojoj vlasti!
Ali, kako ga podčiniti, a da ...
Prve su zrake sunca izronile na Istoku, još je jedan vrući dan otpočinjao.
( sutra novi nastavak ... možda...)
Copyright © 2010. by misko - zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.
Post je objavljen 21.07.2010. u 17:39 sati.