Ova mi je knjiga dugo stajala na skladištu jer – istini za volju – na površno prelistavanje činila mi se pomalo djetinjastom. Iako sam kao klinka voljela čitati ilustrirane enciklopedije, mislila sam da sam prerasla informacije za one koji žele znati više. Ipak, čini se da nije baš tako, jer sam «Mogu li krave silaziti niz stube?» pročitala halapljivo i s velikim apetitom.
Jeste li ikad čuli za Science Line? Radi se o sada već sedam godina ugašenom projektu britanske vlade kojem je cilj bio na jednostavan način poučiti mlade o zanimljivim pitanjima na koja nigdje drugdje nisu mogli naći odgovore. Po mom mišljenju – izvrsna ideja.
«Science Line proizvod je zabrinute vlade koja je primijetila da se mladi ljudi sve više okreću medijima, humanističkim studijima i športu, a klone se prirodnih znanosti. Pojavila se bojazan da, za nekoliko generacija, u Velikoj Britaniji možda nitko više neće znati da (pi) nema veze s uzgojem peradi.»
Projekt je, kako već rekoh, ugašen, ali je urednik ove knjige probrao kroz više od 16 000 pitanja i izabrao ona najzanimljivija, s najzanimljivijim odgovorima. Ja sam specijalno za vas napravila daljnju selekciju po kriteriju subjektivnog dojma, pa ćemo vidjeti o čemu se tu točno radi.
Knjiga je podijeljena na nekoliko dijelova – pitanja koja se tiču svemira, životinja, ljudskog organizma, kuće i kućanstva i rubrika «razno». Naprimjer, ako ste se ikad pitali što je bilo prvo – kokoš ili jaje, prema znanstvenicima koje je konzultirao Science Line – odgovor je nedvojbeno: jaje.
Zašto su pingvini crnobijeli?
«Dok pingvin pliva u vodi, tuljani i drugi grabežljivci teško ga uočavaju zbog crnih leđa. Gledano odozdo, prema svjetlu, tuljani, morski psi i kitovi ubojice teško ih vide zbog bijele prednjice i stoga još teže ulove.»
Zašto psi mašu repom?
«To možda uopće nema veze sa srećom. Većina pasa maše repom da bi pokazala određeno oklijevanje u susretu s drugim psima ili pri ulasku na nepoznat teritorij. To je gotovo znak pokoravanja, možda više pokazatelj da ne žele stvari nevolje, da se samo žele pozdraviti.
Vjerojatno ste primijetili da postoje dva načina mahanja repom: oklijevajuće i pokorno. Pas vam pristupa oklijevajuće mašući repom, a nakon što vas onjuši, zamjenjuje ga naklonjenijim mahanjem.»
Nešto što još nisam znala o mačkama – ponekad se ipak ne dočekaju na noge.
«Istraživanja mačjih padova provedena u Americi pokazala su da što je visina veća, teže su ozljede. No, iznad određene visine, sedam katova, ozljede padaju. To pokazuje da se mačka, ukoliko ima dovoljno vremena, može presložiti u položaj koji će joj donijeti najmanje ozljeda.»
Slučajno sam baš jučer čula pitanje o tome zalijepi li se pauk u vlastitu mrežu ako ga bacite na nju.
«Skinemo li pauka s njegove mreže i potom ga bacimo u nju, zalijepit će se. No, njihove noge, tarsusi, prekrivene su izlučevinom koja sprečava lijepljenje i nezgode tokom pletenja mreže.»
Saznala sam i kako krijesnice svijetle.
«Svijetleći organi sadrže kemijski spoj luciferin pohranjen ispod prozirne kutikule, ispod koje se nalazi i vrlo gusto tkivo koje vjerojatno djeluje kao reflektor. Da bi nastalo svjetlo, luciferin mora stupiti u reakciju s kisikom u prisustvu enzima luciferaze. Njihovom reakcijom nastaje spoj oksiluciferin i oslobađa se energija koja se emitira u obliku svjetla. Kasnije se oksiluciferin ponovno predvodi u luciferin i proces se može ponoviti.»
(to me natjeralo i na razmišljanje o korijenu riječi – lux=svjetlo; Lucifer bi u tom slučaju bio onaj koji donosi svjetlo, pa se kršćanski Sotona u tom slučaju može poistovjetiti s Prometejem iz grčke mitologije koji je ljudima donio vatru)
Zanimljiv mi je bio i odgovor na pitanje osjećaju li biljke bol, jer je bacio novo svjetlo na sve ono u što se kunu brojni vegani i vegetarijanci.
«No, recimo da je bol «odgovor na fizički stres kojem je cilj umanjiti taj stres». Istraživanja su pokazala da biljke imaju stresni odgovor. Porezani list ispušta plin etilen s površine. Na neki način to je reakcija na bol: oslobađanje etilena signalizira biljci da treba poduzeti mjere da se odupre stresu. To bi se uklopilo u našu definiciju boli, pa možemo reći da na ovaj način biljke osjećaju bol.»
Odlična stvar u knjizi je i izračun ekonomske vrijednosti ljudskog tijela zbrajanjem tržišne vrijednosti svakog pojedinog kemijskog elementa koji ga čine – knjiga kaže kako bi ona iznosila oko 652 funte odnosno oko 5500 kuna po današnjem tečaju.
O trovanju vodom još nisam čula, ali nakon što sam se malo dodatno informirala, čula sam za događaj od prije otprilike dvije godine kada je jedna djevojka umrla od pijenja previše vode radi natječaja za Wii (glupe li smrti!). Evo što naša knjižica kaže o tome:
«Otrovanje vodom, ili pijanstvo zbog previše vode, vrlo je rijetko stanje kod odraslih ljudi. Dođe li ipak do toga, simptomi su glavobolja, mučnina, i pomanjkanje koordinacije. Može doći i do gubitka svijesti, nadutosti, nenormalno niske tjelesne temperature i napadaja. Sve je to posljedica promjene osmotskog tlaka u tkivima jer voda iz međustanične tekućine ulazi u same stanice. Događaju se dvije važne stvari: prvo, povišena tjelesna tekućina uzrokuje povišeni tlak na mozak u lubanji, što može uzrokovati napadaje padavice ili čak smrt. Drugo, volumen krvi opada, a to može dovesti do šoka krvotoka. Nekoliko ovih simptoma zajedno lako bi mogli uzrokovati smrt.»
Moguća je i smrt od nesanice, a službeni svjetski rekord u budnosti je 264 sata, jedanaest dana, kojega je postavio davne 1964. godine sedamnaestogodišnji student Randy Gardner. On nije imao (trajnih) negativnih posljedica od nesanice, ali on i ostali ispitanici su patili od gubitka koncentracije, motivacije i percepcije.
Inače, treptaji oka ne služe samo radi ovlaživanja očne jabučice…
«Treptaji su poput umne interpunkcije i pokazuju stanku u moždanoj aktivnosti. Čitamo li nešto zanimljivo, treptat ćemo tri do osam puta u minuti, za razliku od petnaest treptaja u minuti kada se ne bavimo aktivnošću koja zahtijeva pozornost. Također je vjerojatnije da ćemo treptati kako pogledom prelazimo sa stranice na stranicu ili s kraja retka na početak sljedećeg.»
Savjet kad idući put budete pojeli nešto doista ljuto – nema smisla pokušavati piti vodu, jer alkaloid imenom kapsaicin koji daje ljutinu npr. ljutim papričicama nije topljiv u vodi, već u mastima – stoga ako ste se «naljutili», pokušajte piti mlijeko ili jogurt jer oboje sadrže masti u kojima će se kapsaicin otapati.
Postoji i nova teorija glede uzroka zijevanja:
«No sada postoji nova teorija koja kaže da je zijevanje način stimuliranja toka limfe kroz mišiće lica. Limfa je tekućina koja teče tjelesnim limfnim sustavom i pomaže borbi protiv infekcija i bolesti. Da bi mogla teći tijelom, kostur se mora kretati jer limfa ne cirkulira na isti način kao krv. Pretpostavlja se da nam zato, kao prva stvar ujutro nakon buđenja, odgovara rastezanje. Zijevanje bi moglo biti način na koji limfu potičemo na kretanje licem i vratom.»
Zašto žudimo za čokoladom?
«Čokolada ima kemijska svojstva koja uzrokuju zadovoljstvo. Tako je! Sadrži velike količine feniletilamina koji je prisutan i u našim tijelima i oslobađa se tokom spolnog uzbuđenja, u afektu i ubrzava bilo. Čokolada sadrži i metiksantin i teobromin koji imaju učinak sličan kofeinu. Ako to nije dovoljno, čvrsta je pri sobnoj temperaturi, ali otapa se na temperaturi malo nižoj od tjelesne što je čini gotovo savršenom.»
Najzad (ajme, koliko dugo nisam koristila riječ «najzad), nešto o škakljanju, zapravo o fenomenu koji sam i sama primijetila pod stare dane, i škakljajući vas pozdravljam.
«Evolucionist Darwin zanimao se za fenomen škakljanja. Primijetio je da se žrtva škakljanja izmiče kako bi uklonila ranjive dijelove tijela od podražaja. Mislio je kako je to evolucijski mehanizam koji nas štiti od grabežljivaca. Zanimljivo je da je zadovoljstvo od škakljanja to veće što smo stariji.»