Naišao sam na zanimljiv i poučan članak; cura je bila silovana, a policija i liječnici nisu pronašli ozljede koje bi odgovarale silovanju.
Na to je ona odgovorila da je ona iz Švedske, a njih tamo uče da kad već dođu u situaciju silovanja, da se prepuste i ne opiru kako nebi pogoršale situaciju u kojoj se nalaze.
Čovjek uči dok je živ.
Od sada silujem samo šveđanke, a ne kao zadnji put kada sam silovao mađaricu...
Znate li vi uopće kako su mađari brbljav narod? U situaciji u kojoj bi mi koristili jednu jednostavnu i kratku rečenicu, mađari se izraze sa 5 minutnim živim monologom.
I tako, dok sam ju silovao, osim toga što se opirala i zadala mi par povečih modrica i posjekotina, bila je toliko brbljava i iritantna da uopće nisam uživao u tom seksu. Nakraju sam ja potražio lječničku pomoć.
Dakle , šveđanke ....
U obližnjoj župi svečenik je priznao da je napravio dijete, odstupio sa oltara, odgovorno je postupio i odlučio se brinuti za svoje dijete i buduču suprugu.
Ono što je mene iznenadilo su priče župljana, ljudi koji poznaju tog svećenika.
Uglavnom se čulo: postupio je pošteno i časno, dobar je svečenik, biti će dobar otac i suprug i sl.
Ni traga ogovaranja i poruge.
A valjda je svećenik postigao ono rijetko : u svome životu i radu prije svega je bio čovjek.
Za svaku pohvalu, to je iznimno ostvarenje.
Post je objavljen 21.07.2010. u 02:23 sati.