Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zs69

Marketing

Bečki treninzi - Neue Donau


Wien - Neue Donau


Subota.
Neradni dan.
Neradni u smislu da ne idem na posao za koji me plaćaju, ali zato odrađujem svoje treninge.
Već ujutro krećem prema Dunavu. Želim pronaći novo mjesto za trening plivanja. Učiteljica njemačkog mi je preporučila dva mjesta, pa sam odlučio vidjeti preko weekenda kakva su.
Na maloj i s kartom u ruci sam se uputio prema Bundesbadu. Na putu do tamo sam prošao ulicom u kojoj starta Bečki maraton. Probudilo je to lijepe uspomene na gužvu, radoznalost, tremu prije utrke. Na jednom semaforu, dok sam čitao kartu i orijentirao se, prilazi mi jedan stariji gospodin i počinje razgovor samnom. Želi mi pomoći. Ljudi su u ovom gradu spremni pomoći i komunicirati s nepoznatima.
Nastavljam prema Bundesbadu. To je ograđeno kupalište i podsjeća me na naše toplice. Puno ljudi dolazi sa svih strana, a kad sam saznao da ulaz košta više od 4 EUR, jednostavno sam se predomislio i otišao tražiti drugo mjesto. Ne toliko zbog novaca, nego zbog kombinacije gužve i novaca. Želim plivati, a ne se sudarati s drugim ljudima.
Pratim kartu i tražim drugo mjesto, koje se zove Neue Donau. Cijelo vrijeme "brijem" kako mi je ovo i trening iz urbane biciklističke orijentacije, koju dosta prakticiram u zadnje vrijeme. sretan

Neue Donau ili po naški - Novi Dunav. Ako već nisam, onda ću vjerojatno uskoro spomenuti još par Dunava. Kod Beča postoji Novi Dunav, Stari Dunav, Dunav i Dunavski kanal. Stari Dunav na karti izgleda kao jezero, vjerojatno se radi o nekadašnjem rukavcu koji su zagradili. Novi Dunav je rukavac, koji na svojim krajevima ima brane, te voda gotovo neprimjetno teče. Dunavski kanal je rukavac koji ide kroz grad i pored njega ide trasa Bečkog maratona, a i ima lijepu obalu po kojoj se može trčati. Tamo sam trčao 25. Landstrasser Bezirkslauf, pa možete vidjeti sliku bara na plaži.
Napokon sam došao na ciljanu obalu. Otišao sam na dio gdje je obala manje naklonjena dječjoj igri, ali zato odlična za moje potrebe. Postoji mala platforma za ugodan ulazak i izlazak iz vode. Na žalost, voda je mutnija od Jaruna. Znam da je to teže zamisliti. Skidam se, vežem malu (ona to voli naughty pjeva ), i odlazim do vode. S laganom nelagodom ulazim. Naučio sam se na prozirnu bazensku vodu i ovo mi je malo nehigijenski. U cijeloj toj priči mi je palo na pamet nekoliko neugodnih priča, od toga da sam u Savi vidio "hladne životinje" kako plivaju, pa do toga da sam se pitao čega sve ima u toj rijeci, što sve ljudi puštaju unutra i sl, no, na kraju odustao sam od crnih scenarija i natjerao se da razmišljam o disanju. Plivao sam s jedne na drugu obalu i nazad. Procijenio sam da u jednom smjeru ima 100 metara.
Nakon prvih 600 metara radim pauzu i šaljem vam sliku na FB. Na slici (gornjoj) se lijepo vidi bistroća vode i u pozadini džamija. Određeni postotak austrijanaca su muslimani. Zanimljivo je da njih sunce jače pocrni, nego katolike, a pravoslavci su negdje u sredini. Zanimljivo da znanstvenici nisu napravili studiju o utjecaju religije na boju kože. Nakon toga još 400 metara, brisanje i ponovo u avanturu s malom.

Sada pokušavam pronaći put do drugog kraja grada, do tzv. 16. bezirka, poznatog kao Ottakringer, koji je zapravo tursko-yugoslavenski (južno slavenski) kvart. Putem se i gubim, često pogledavam na kartu, ali na kraju stižem na odredište. Na Brunnenmarktu se nalazim s dvije kolegice, zapravo jednom koleginicom i jednom kolegicom. sretan S njima odlazim u kupovinu voća. "Zabrijao" sam kako bih se trebao "zdravije" hraniti, pa kupujem voće, u nadi da bih moglo doći do "optimizacije mase". Brunnenmarkt je zapravo tržnica, kao kod nas na Dolcu ili Trešnjevci, a ovdje je to i atrakcija, jer u Beču (navodno) postoje samo dva takva mjesta. Jedno je Naschmarkt, koji je postao tržnica za "pokazivanje bogatih Bečana", a Brunnenmarkt je ostala "prava" tržnica s tamnijom populacijom. Kažem tamnijom, ali ne crnom! Kod Turaka kupujem dinju, breskve i nektarine. Čuo sam priče da je u blizini pečenjarnica "Željo", pa nagovaram kolegice da provjerimo jesu li istinite priče koje kruže. Teškom mukom sam ih nagovorio, kao kad tjerate ribu u vodu i eto nas kod Želje. Htio sam probati sve. Sve! No, pobunio se savjestan dio, koji je nešto mumljao o zdravoj prehrani i .... i dok se glas savjesti gubio u daljini, ...
- Čevape.
- Kakve?
- Velike!
naručujem čevape, pa kakve - pa velike! Ako želim ostati veliki, moram jesti velike čevape!
- 15 minuta.
Kaže gospođa da treba pričekati 15 minuta. 15 minuta! U, jbt (to govorim u sebi zbog boljeg uklapanja u okruženje), izslinit ću (izgubiti tekućinu slinjenjem).
- Molim vas burek, dok čekam čevape!
Hrabro sam prihvatio poglede kolegica, poglede koji su u isto vrijeme optuživali za zločin, ali i poglede koji se dive toj veličanstvenoj umjetnosti pretjerivanja u jelu.
njami

Burek je bio odličan. Tijelo uživa. Nagrađeno je za plivanje i bicikliranje kroz grad po vručini. Tijelo je u ekstazi. Još i sada mi slina curi kad se sjetim tih trenutaka.
Prije odlaska naručujem i tulumbu. Kaj je to? Pa, kak' da vam velim, ne znam, zato sam i naručio. Slično urmašicama, ... A kaj je to? OK, to je baklava! :)
Sretan na maloj odlazim u svoj kvart. Izvaljujem se na sofu (to je krevet, zato malim slovom, a ne Sofija od milja) i znojim se skupa s hladnom limenkom piva.
party
Volim plivačke treninge.
sretan



Disclaimer: Komentar na religije i boju kože je isključivo zabavnog karaktera i ne donosi nikakve znanstvene zaključke ili predrasude o religijama i rasama.


Post je objavljen 10.07.2010. u 23:55 sati.