Marketing
Sveti Ilija
Objavljeno prije pet godina: Uskopaljski abecedarij (31): S kao Sveti Ilija
"I usta prorok Ilija kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo.
Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim!”.
Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim!”.
Citat je to iz Knjige Sirahove koji, čini se, najbolje sažima i hvali vatrenu revnost i borbu (pobio je sljedbenike poganskog boga Bala) svetoga Ilije za vjeru u jednoga pravoga Boga Jahvu. Sveti Ilija (hebr.: Jahve je moj Bog) zaštitnik je Bosne, a to, zna se reći, nije nimalo slučajno, budući da “barbarski narod časti barbarskog sveca”.Na blagdan kada se slavi, 20. srpnja, uskopaljski “barbari” hodočaste u susjednu Kandiju kod Bugojna ili, pak, u Rostovo, no, prisutnost svetoga Ilije u svakodnevnom životu Uskopljana proteže se na gotovo sve dane u godini: mnoge poslove treba dovršiti “do Iline”, pamti se da su se mnogi događaji zbili “o Ilinoj” itd. itd. Pojam Iline (Ilindana), baš kao i pojam, recimo, Kalandore u upotrebi je, ne samo kod katolika, nego i kod muslimana u Uskoplju, pa je poznata i uzrečica za Ilindan: “Prijepodne Ilija, poslijepodne Alija”.
Razlog tomu nalazi se, kao i, recimo, kod “sicanja” (tetovaže), u davnim, predkršćanskim vremenima. Naime, smatra se da je narod upravo na svetoga Iliju prenio neke osobine staroslavenskog boga Peruna, koji je upravljao munjama i gromovima.
I gotovo svaki Uskopljanin/ka prisjetit će se djetinjstva i svojih strahova od grmljavine koja, bilo je to u to nevino, dječje doba tako jednostavno i nepobitno, i nije bila ništa drugo doli tutnjava Ilijinih kola u kojima se “barbarski” svetac vozikao gore po nebu i oblacima.
Za grmljavine se i danas poneko dijete sigurno privije uz skut starijih (bitno je da na pragu ne stoji!) i stišćući tkaninu moli Boga da grmljavine ne bude barem na svetoga Iliju, 20. srpnja, jer (svaka šuša to zna), ako tada bude grmilo od lišnjaka neće biti ništa. Bit će “muljavi” i neće biti zdrave jezgre ni za lijeka. A onda neće biti ni “valje” ni “tako – livo”, igara kojima se najčešće kratilo kišne postgospojinske dane.
Mada Iliju nitko nije vidio, zasigurno se znalo da mu kola vuku četiri konja iz čijih nozdrva suklja vatra. A nitko ga nije vidio jer će se Ilija, onako kako ga je Jahve, u vihoru, i uznio na nebo, opet jednom pojaviti na zemlji, ali će to biti neposredno prije Sudnjega dana, kada će i umrijeti boreći se protiv Antikrista.
A do tada, dok se to ne dogodi, sveti Ilija će i dalje često protutnjati nebom iznad Uskoplja: čas će zabljesnuti iznad Raduše, čas zagrmjeti iz pravca Radovana, a čas samo zacviliti, kao da se igra, i zaokrenuti iznad polja, tek da nagovijesti da je tu, pa potom nestati daleko, tamo nad Bugojnom i nad Koprivnicom.
Sveti Ilija!
Gromovnik!
Post je objavljen 20.07.2010. u 08:45 sati.