Sjedoh ovdje
Na kraju ovog dana
Na kraju svjetla
Počela je tama
Sjedoh ovdje na kraju ovog svijeta
Na kraju sunčevih zraka
Tu negdje u sjeni
Skriva se tama
Sjedoh ovdje
Među zvijezde
Predivnog sjaj
U daljini
Tama
Ne mislim ništa
U meni
Svjetlo
U meni
Tama
Posmatram
Nebo
Još uvijek iznad moje glave
Gledam
Plavi se
Lopta
Zemljom
Zvana
Leti
Nešto
Malo
K'o krijesnica u tami
Što bliže
To je svjetlo bi veće
Sjedim na rubu
Jednoga svijeta
Kraj mene sjede
Starac jedan
Ljudska duša
Je svjetlo tame
I pozna on mene
I sjetih se ja njega
Sjećanja moja
Sjećanja njegova
Vratismo se
U davne dane
Priče i smijeh
Kako nas negda
Strah progonio
Sad smiješno sve je
Ali, znaš
Ovo zadnje
Je još svježe
Kaže
Moja ruka je već hladna
I gledam sebe
Vidim
Suzanne
Topla
Nježna
Ruku mi drži
I govori
Volim te oče
Odgovaram
Znam
Volim i ja tebe
Više nema boli
Ne brini
Opet ću te sresti
Na jednom divnom mjestu
Pijeska i mora
Mir neka te nosi
Moja draga
Suzanne
Kroz te ćakule
On mladić
Posta
Diže se
Prijatelju stari
Bilo mi te drago sresti
Ja sada odoh dalje
Kraj nas
Zastade
Barka bijela
I sjede u nju
Prijatelj moj
Barka krenu
Među zvijezdama sad plovi
A ja još malo
Posmatram
Pa zapišem ovaj red
Znam
Da me čuješ
Otac te pozdravio
Draga
Suzanne
*Leonard Cohen, Suzanne
©miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 19.07.2010. u 22:31 sati.