Želim ti nešto reći. Da, tebi. Hej, ne gledaj okolo, tebi želim nešto reći.
Svaki put kad slažeš nekoga, ubiješ me.
Svaki put kad obmaneš nekoga, ubiješ me.
Svaki put kad si sebičan, ubiješ me.
Svaki put kad nekome odbrusiš, ubiješ me.
Ja sve to osjećam. Ne svojom krivnjom. Takva sam.
Kada pomisliš da ne možeš nekoga ubiti, sjeti se da mene ubijaš svaki puta kad si takav. Sjeti se da ima i drugih poput mene. I da nas sve ubijaš. Možda je netko koga voliš poput mene. I nju ubijaš. I njega ubijaš. I njih ubijaš.
Ja ne želim da me ubiješ. Spremna sam se boriti za svoj život, za svoju dušu. I zato ću ti se nasmiješiti, bit ću iskrena, bit ću nesebična, bit ću ljubazna. I onda me nećeš htjeti ubiti. Onda nećeš nikoga ubiti.
Onda nećeš sebe ubiti. Jer svaki put kad si takav prvo ubiješ sebe. I stvaraš drugo sebe koje te obuzme onda. Postaneš ubojica. Ne nosiš samo to na savjesti, nosiš i druge ubojice koje to postanu radi tebe. Iako to ne osjećaš, ne osjećaš savjest jer si ju u tom trenutku isključio. A kada se ponovno uključi, dignut ćeš ruku na sebe jer to nećeš moći podnijeti. Proždirat će te, dok ne okončaš.
Nemoj se dovesti u tu situaciju. Ne ubij.
Ne kradi. Ne kradi tuđe osjećaje, tuđe doživljaje. Ne kradi ono što je njihovo. Ako ih pitaš, sigurna sam da će ih podijeliti sa tobom. Pitaj ih, ne kradi. Dijeli i s tobom će biti dijeljeno.
Post je objavljen 19.07.2010. u 18:15 sati.